Published On: Sri, ožu 25th, 2020

Hrvatska znanstvenica iz novog epicentra zaraze: New York je sablasno prazan, vlada kaos, nestaje hrane, nedostaje tisuće respiratora!

Dr. sc. Ivana Matković Leko (31) je biologinja iz Osijeka koja živi u New Yorku i proučava trenutno neizlječivu bolest pluća, pulmonalnu fibrozu.

Prije toga se školovala u Hrvatskoj, Ljubljani i Njemačkoj, gdje je i doktorirala na temu matičnih stanica i kolorektalnog raka. Danas je postdoktorandica na uglednom sveučilištu Columbia, te s brojnim kolegama radi i na otkrivanju terapije koja bi mogla pomoći u borbi protiv koronavirusa (SARS-CoV-2) koji uzrokuje bolest COVID-19 i jedna je od najvećih zdravstvenih i ekonomskih prijetnji za Amerikance, ali i svijet. Ivana je našla vremena da nam odgovori na nekoliko pitanja, piše Slobodna Dalmacija.

image

Dr. Ivana Matković Leko
 Privatni album

Kakvo je stanje u New Yorku?

– Stanje je alarmantno, kaotično i zastrašujuće. NYC je trenutno epicentar zaraze, brojke su poražavajuće. Upravo dok razgovaramo, samo grad New York (NYC) bilježi oko 14.000 slučajeva zaraženosti koronavirusom. To je više od 58 posto od ukupnih slučajeva u cijeloj državi New York! To je čak i više potvrđenih slučajeva koronavirusa po glavi stanovnika nego u Italiji. Još jedna zabrinjavajuća činjenica je da se demografska slika zaraze ne podudara s onom u ostatku svijeta. U New Yorku je od ukupnog broja zaraženih samo 8% u dobnoj skupini starijih od 75 godina. Čak 46% zaraženih je u skupini 18-44, te 33% u grupi 45-64 godine, što znači da virus ne bira samo starije, kako se prvobitno smatralo.

Jesu li Amerikanci zabrinuti?

– Grad je sablasno prazan jer je od nedjelje nastupila svojevrsna zabrana izlazaka za osobe koje se ne bave esencijalnim zanimanjima, no tada su u esencijalna zanimanja ubrojili ne samo medicinsko osoblje, već i pekare, bankare, dostavljače, trgovce itd. kako bi se život u gradu ipak donekle odvijao. To opet stavlja velike skupine ljudi pod veći rizik, ali mislim da su svi oprezni i da se ponašaju u skladu s uputama epidemiologa.

Nevjerojatno je vidjeti praznu aveniju Broadwaya ili pust Times Square. Kao iz nekog lošeg filma o apokalipsi. Trgovine hranom još uvijek rade, no police su poprilično prazne. Najtraženiji su kruh, voda i toaletni papir. Neki dan sam morala obići nekoliko trgovina da nađem te namirnice. Ljudi su u strahu, pa im stvaranje zaliha daje određeni osjećaj sigurnosti u smislu da neće gladovati ako se ovo nastavi, ali pri tome ne razmišljaju o drugima. Nema baš prevelike solidarnosti, osim što se u nekim trgovinama uvelo kupovanje za starije ljude u razdoblju od 7 do 8 ujutro, dok se sve ne razgrabi.

Jesu li svijet, pa i Amerika, malo previše nonšalantno shvatili prijetnju od koronavirusa?

– Zaraza je počela u Kini još prošle godine (prema tome i ime Covid-19 – coronavirus disease 2019.), ali je ostatak svijeta to promatrao s velike distance, te kao još jednu zarazu koja se dogodila tamo negdje daleko u Kini. Brojni stručnjaci su pravovremeno upozoravali na opasnosti i brzinu širenja novonastale zaraze, ali su se ta upozorenja ignorirala ili shvaćala preneozbiljno. Ono što predstavlja najveći problem u cijeloj priči je strelovita brzina širenja virusa, stoga je i proglašena pandemija.

Jedno vrijeme novu bolest su uspoređivali s gripom, a to je činio i američki predsjednik.

– COVID-19 nije gripa. Ljudi često uspoređuju da i od obične gripe godišnje umre velik broj ljudi, ali uzmimo za primjer da se koronavirusom zarazi samo 1% ukupne svjetske populacije. To bi rezultiralo sa 70 milijuna zaraženih ljudi, te bi smrtnost u konačnici mogla biti enormno veća u usporedbi s običnom gripom. Zato je esencijalno limitirati sve društvene kontakte, te se strogo pridržavati propisanih mjera. Izolacijom možemo smanjiti širenje jer trenutno nemamo učinkovito antivirusno cjepivo.

Što je s antivirusnim lijekovima?

– Prema dosadašnjim podacima, većina ljudi će se od zaraze i oporaviti, no ljudi koji razviju teške respiratorne smetnje koje dovode do upale pluća su u najugroženijoj skupini. Lijekovi koji se koriste kod normalne upale pluća ne reagiraju, te je pacijentima disanje ekstremno otežano, gotovo nemoguće. Zato trebaju respiratore kako bi imali konstantnu opskrbu kisikom. U državi NY se prema trenutnom stanju smatra da će biti potrebno oko 30.000 respiratora, a trenutno ih ima samo 4000. Tko će odlučiti kojih 26 tisuća ljudi će – otpasti? Velik je pritisak na ionako loš zdravstveni sustav koji nije dostupan svima, a ni trenutna politika ne pomaže.

Što vam kažu kolege, koliko bi ovo sve skupa moglo trajati?

– Ovo je jedno od češćih pitanja u posljednje vrijeme, ali točnog odgovora nema. Prema nekim procjenama trenutna situacija bi mogla potrajati i do srpnja. Ima procjena koje govore da će biti možda i duže, ali možda i kraće. Definitivnog odgovora još nema. Treba pratiti epidemiološke promjene i nastojati vlastitim odgovornim ponašanjem smanjiti širenje zaraze. To će posljedično smanjiti i vrijeme trajanja pandemije, dakle – na nama je.

Zbog čega je tako teško boriti se protiv virusa i naći djelotvorne lijekove, jer većinu bakterija smo pobijedili antibioticima, dok viruse još nismo ukrotili?

– Virusi su manji od bakterija i za preživljavanje trebaju stanicu “domaćina” u kojoj će se replicirati tj. umnožavati i stvarati “štetu”. Virusi su ekstremno adaptivni i to na način da mutiraju, odnosno promijene svoje gene. Sa svakom novom generacijom mogu mutirati, a to je upravo način na koji virus razvija otpornost na lijekove i cjepiva koje razvijamo jer svaki put kada virus mutira, naše tijelo ga se neće “sjećati”, te će to shvatiti kao kao novi napad, dakle nećemo imati imunitet. I onda bitka kreće ispočetka…

Koliko ima istine u tome da bi Amerika uskoro mogla na tržište izbaciti cjepivo?

– Farmaceutske kompanije ne samo u Americi, već u i cijelom svijetu su trenutno u velikoj utrci oko razvoja antivirusnog cjepiva. Trenutno je oko 45 cjepiva u prvoj i početnoj kliničkoj fazi testiranja. To znači da može proći i 14 do 18 mjeseci prije nego što uopće imamo prve rezultate evaulacije i prije nego što cjepivo bude dostupno širim masama.

Jeste li možda čuli da je američki predsjednik Donald Trump najavio da bi kombinacija lijeka protiv malarije (hidroksiklorokina) i Plivina sumameda (azitromicina) mogla biti velika prekretnica u liječenju ove bolesti?

– Izjave američkog predsjednika su u najmanju ruku bombastične jer stvarnih i čvrstih dokaza nema. Trenutno ne postoje lijekovi koji su odobreni od američke Agencije za hranu i lijekove (FDA), posebno za liječenje pacijenata s COVID-19, ali se na njima marljivo radi. Prije nekoliko dana znanstvenici iz epicentra događanja u Wuhanu u Kini su publicirali rad u prestižnom časopisu Nature, gdje zaista opisuju učinkovitost dva lijeka na sprečavanje infekcije koronavirusom. Jedan od tih lijekova je antimalarik klorokin i njegov derivat hidroklorokin, koji se pokazao manje toksičan. Ta istraživanja su napravljena in vitro na stanicama bubrega afričkog majmuna u staničnoj kulturi i čekaju se daljnja klinička ispitivanja kako bi se ta učinkovitost potvrdila i za ljude.

Izlazite li ili ste u svojevrsnoj izolaciji?

– Znanstvena istraživanja nemaju pauzu. Nitko ne spava! S obzirom na novonastalu situaciju, smatram da je zaista dužnost svakog “labosa” i znanstvenika koji je to u mogućnosti da se pridruži istraživanjima vezanima za koronavirus, pa se tako i moj laboratorij pridružio ovom istraživanju na način da koristimo embrionalne matične stanice iz kojih onda razvijamo plućne organoide, a to su mali organi, odnosno, kako ih od milja zovemo “pacijenti u inkubatoru”. Taj pristup nam olakšava cijelu situaciju jer zapravo sve lijekove i tretmane koje želimo testirati možemo testirati na mini-organoidima, te nam ne trebaju pravi pacijenti. Te mini-organe možemo zaraziti koronavirusom u laboratoriju koji ima treću razinu zaštite kako se nitko od nas ne bi zarazio, te se onda provode daljnji eksperimenti.

Znači, niste u karanteni?

– Nisam u karanteni, ali smo na poslu uveli kalendar u koji se upisujemo kako niti u jednom trenutku u labosu ne bi bilo više od troje ljudi. Držimo distancu, ali posao ne smije stati jer se nadamo svojim radom pridonijeti napretku znanstvene zajednice u borbi protiv ovog opakog virusa. Najveći problem je zapravo transport do radnog mjesta jer je jedini način da dođem do posla podzemnom željeznicom. Njome se koristi još uvijek velik broj ljudi, ali nastojim provoditi mjere opreza kao što su držanje razmaka od minimalno dva metra, te temeljito i učestalo pranje ruku.

Ostajem u Americi

Jeste li se možda mislili vratiti se u Hrvatsku dok traje ova zdravstvena kriza? Što vam kaže obitelj?

– Zabrinuta sam za svoju obitelj, prijatelje, ali i cijelu Hrvatsku. Tamo sam uvijek i srcem i mislima, ali trenutno ne postoji opcija vraćanja u Hrvatsku jer sam ovdje zaposlena i potrebna u labosu za istraživanja vezana za zarazu koronavirusom. Zatvoreni aerodromi također otežavaju stvar. Moji Osječani, ali i ljudi iz brojnih drugih dijelova Hrvatske me izvješćuju o trenutnom stanju, a ja se na svom Instagram profilu trudim svakodnevno odgovarati na brojna pitanja korisnika kako bih ih educirala i smanjila širenje panike i dezinformacija. To je najviše što trenutno mogu učiniti, ali ne isključujem povratak u Hrvatsku u budućnosti.

Kratkoća daha

Na Columbiji istražujete pulmonarnu fibrozu, kroničnu bolest koju karakteriziraju stvaranje ožiljaka i zadebljanja na plućnom tkivu, pa pacijenti imaju ekstremno otežano disanje i završavaju fatalno. I kod bolesti COVID-19 pacijenti umiru nakon kolapsa pluća. Koliko je poznat mehanizam djelovanja koronavirusa, tj. što se točno događa u plućima pacijenata koji umiru od te bolesti?

– Pacijenti usred zaraze koronavirusom mogu razviti teške respiratorne smetnje. Upala pluća koju najčešće karakterizira kratkoća daha u kombinaciji s kašljem, utječe na malene vrećice zraka u plućima, koje se nazivaju alveole. Alveole su mjesta izmjene kisika i ugljičnog dioksida. Virus oštećuje tanki sloj alveolarnih stanica, te tijelo reagira slanjem obrambenih stanica u pluća kako bi se borilo protiv toga, a to rezultira time da plućne stijenke postaju gušće od normalnih. Pacijenti ne mogu normalno i samostalno disati, pa im je potreban respirator kako bi umjesto njih održavao ovu vitalnu životnu funkciju.