Srijeda, 24 travnja, 2024

Hrvatska slikarica koja je zbog nesretne veze sa slavnim kompozitorom završila u Vrapču

Must Read


Marija Novaković bila je kino-pijanistica, operna pjevačica, slikarica te pacijentica bolnice Vrapče, patila je od duševne bolesti čija je jedna od manifestacija bila i skribomanija, pa je na dnevnoj bazi ispisivala i do stotinu stranica. Njezini se umjetnički radovi nalaze i u pariškoj bolnici Svete Ane, također mentalnoj instituciji, uz radove najpoznatijih europskih umjetnika epohe koji su bili smješteni u sličnim institucijama. U Parizu je njezin crtež vukova.

Pa, ipak, do izložbe koja će se 29. siječnja otvoriti u Muzeju suvremene umjetnosti, autorica Žarke Vujić iSnježane Pintarić, malo se znalo o radu umjetnice, kao i njezinoj zanimljivoj biografiji. Marija Novaković, naime, u Beču je bila ljubavnica znamenitog kompozitora Gustava Mahlera, koji je od nje bio stariji tridesetak godina. Bila mu je ljubavnica dok je on još bio u braku sa femme fatale epohe Almom Mahler, koju je često i rado portretirao Gustav Klimt (Mahler je bila u vezi, kasnije, i s Klimtom, Oskarom Kokoschkom te u braku sa Walterom Gropiusom).

Iz obitelji Deutch

Međutim, kako veza između Marije Novaković i Gustava Mahlera odvijala u doba obiteljske tragedije Mahlerovih, smrti njihove petogodišnje kćeri Marije 1907., kompozitor nije imao snage imati više ljubavnicu, prekinuo je vezu, nakon čega je ona vrlo brzo završila prvi put na psihijatriji, i to u klinici Steinhof iznad Beča.

Njihovu je vezu, tumači Žarka Vujić, profesorica na Filozofskom fakultetu, opisala i u dnevniku. Sačuvan je i portret njezina ljubavnika, koji će također biti na izložbi, nazvan “Umjetnik”. Kustosica izložbe potvrdu o njihovoj vezi našla je u još nekoliko izvora. Nakon izlaska iz bolnice Marija Novaković radila je i kao model nekim umjetnicima, poput kipara A. I. Löwenthala, a konvencionalan život i brak nisu je nimalo privlačili.

Predgovor izložbi piše i ravnatelj Kliničke bolnice Vrapče Vlado Jukić. Unutar zbirke ove institucije, uz Slavu Raškaj, upravo je rad Marije Novaković najznačajniji. Izložba je krenula, tumače autorice, nakon što su se s radom ove umjetnice bolje upoznale putem magistarskog rada voditeljice knjižnice Bolnice,Snježane Spitzmüller. Iako je Marija Novaković stvarala i ranije, na izložbi će biti prikazani radovi u razdoblju od 1930. do 1957. godine, koji se čuvaju u Vrapču, gdje je i preminula 1960. Kao najvažnije godine za umjetnicu autorice izložbe ističu od 1937. do 1939. te od 1950. do 1957.

Na početku stvaralaštva Marije Novaković fantazmagorične su vizije koje doživljava, moćni crno-bijeli crteži prikaza koje ju proganjaju.

A na samom početku izložbe, kako je zamišljeno, posjetitelji će moći vidjeti sliku “Emigranti” iz 1937., niz tamnih silueta ljudi, među kojima i male djece, okrenutih nam leđima, pokušavaju u panici i grču pobjeći s platna, svaki na svoju stranu.

Među najbolje radove ubrajaju se i oni inspirirani glazbom, Lisztovim kompozicijama, te ugljenim crtežom muškarca potaknut pjesmom sa Schubertova“Zimskog putovanja” te crteži koji su krasili njezine dnevničke zapise, tisuće ispisanih stranica, s motivima, npr. izduženih anđela.

Dnevnici na njemačkom

Radila je često i žanr scene, u kojima je gomilala likove i radnje, najbolji je na izložbi “Vrtni lokal…” u kojemu trio nastupa na pozornici (po svojoj prilici jedan od likova je njezin autoportret), a za stolom gostiju odvijaju se različite scene. Nema srodnih djela u njezinom opusu. U Vrapču je provela skoro tri desetljeća, no imala je povlašten status, bilo joj je dozvoljeno slikati, kao i držati kućnog ljubimca – miša, koji je bio i motiv na slikama.

Iako će se njezin rad predstaviti u sklopu ciklusa autsajdera, kako tumači Žarka Vujić, ona nije autsajder u klasičnom smislu te riječi jer je školovana na polju kulture i odrasla je u kulturnim krugovima. Naime, po majci je iz znamenite zagrebačke obitelji Deutch, njezin imućni djed bio je i klavirski virtuoz, dok joj je sestra Olga, koja je diplomirala klavir na Bečkom konzervatoriju, bila učenica i tajnica Arnolda Schoenberga. Također, kao mala je dobivala likovne poduke i kopirala je djela starih majstora pa ne treba čuditi školovan rukopis.

Marija Novaković rodila se u prosincu 1885., neposredno pred Božić, majka joj je umrla dva dana nakon poroda. Otac, vojni časnik, predao ju je na odgoj teti Sofiji, školovala se u privatnoj ženskoj školi – umjetnica je inače sve svoje dnevničke zapise pisala na njemačkom. Studirala je, potom, glazbu, željela je postati operna pjevačica, međutim njezin glas nije mogao podržati ovu želju. To je, uz prekid s Mahlerom, bila još jedna bolna točka.

Što se dalje događalo, na izložbi možemo pratiti kroz njezin alter ego, 20-godišnjeg mladića kojeg je nazvala, na vrlo zanimljivim crno-bijelim crtežima, Mase. Ciklus crteža “Maseov uspon” iz kasnih tridesetih na izložbi će biti postavljen poput filmske trake, kako bi se pratila naracija, a na kojima se pokazuje kako se Mase, odnosno, Marija bori za egzistenciju.

Neuspjeh u operi

Kako je izgledalo u stvarnom životu umjetnice, u Berlinu uoči Prvog svjetskog rata, opisuje Žarka Vujić: “Pokušava dobiti neku opernu ulogu. Kako joj to ne uspijeva, prihvaća angažmane u velikim i manjim varijeteima, kabareima, na ljetnim pozornicama. Tako svojevoljno postaje dio njemačkog ratnog i poratnog društvenog i umjetničkog karusela, putuje od mjesta do mjesta, od jedne do druge scene itd. Odabire zbog lakšeg dobivanja posla njemačko umjetničko ime – Maria Woerdt, no niti to ne pomaže. Nezaposlenost je velika i sve mlađe pjevačice izlaze pred publiku. Tako Marija uspon na pozornicu zamjenjuje ostajanjem u parteru ili čak silaženjem ispod njega. Mislimo pri tome na prostor za glazbenike koji za nijeme filmove uživo sinkroniziraju glazbu…”, tumači.

U autobiografiji opisuje i filmove koje je pratila kao pijanistica– “Bismarck”, “Lady Hamilton”, “Ben Hu’r”… Rodila je, tada, i dvije kćeri.

Groteskne priče

No, bolest se, nažalost, ponovno javlja i odlazi prvo na liječenje u berlinsku Psihijatrijsku kliniku Herzberg, a zatim u Vrapče 1932. , gdje je u umjetničkom pogledu imala podršku doktora Stanislava Župića. Treba napomenuti i da je od 1942. bila prikovana za krevet. Njezina je izložba bila u ULUH-u 1952., no dok se javnost zainteresirala, i vidjela i utjecaj i sličnost sa rukopisom Gustava Klimta, portretista njezine “suparnice” Alme Mahler, ona nije bila zainteresirana za interes javnosti i tako je njezino djelo padalo u zaborav.

Dobro je prodavala radove za života, a mnoge je i dijelila, tako da je teško svim radovima ući u trag. Među onima koji su sačuvani, a bit će na izložbi, vrijedi istaknuti grotesku “De Miki Maus Original”, autobiografsku bilježnicu “Groteskne priče. Iz vremena tonskog filma: kratak život jedne kino muzičarke”. Potom, crtež “Ovisnost o mjesecu”, izobličeno lice, “Kukavica” pas u grču, pa lica koja prikazuju duševna stanja pacijenata Vrapča, piše Patricia Kiš za Jutarnji list.

 

0 0 votes
Article Rating
- Advertisement -

14656 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

14.7K Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последний

Tko nam to predlaže rezoluciju o Srebrenici?

Službeno to su Njemačka i Ruanda. No praktično, to je SR Njemačka. Zemlja koja u ovoj priči ima dvojak...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -
14.7K
0
Would love your thoughts, please comment.x
()
x