Hrvatska rukometna reprezentacija sjajnim je nastupom na otvaranju drugog kruga Europskog prvenstva porazila domaćina Austriju 27:23 u Beču i krenula u lov na polufinale.
Hrvatski rukometaši pobjedom su u beču otvorili drugi dio Eura protiv domaćina Austrije. Bez ikakvih problema, rutinirano, baš onako kako smo očekivali i kako ja trebalo. I sada ako se u subotu uspje dobiti Njemačka karte za Stockholm već polako treba početi kupovati. No, Njemačka će u subotu biti naša prva top utakmica ovdje i tek ćemo tada ustvari vidjeti što ovo dosad sve znači. Austrija nije bila, uz sve apsolutno poštovanje, protivnik po mjeri.
Bilo je baš kako smo očekivali. Ozbiljno od prve minute, posebno u obrani. Napad je išao s pola gasa, pa su se događali serijski promašaji. Otud je odvajanje išlo malo teško, ali ipak je išlo, jer obrana Hrvatske bila je težak zalogaj za Austriju, pretežak. Nikola Bilyk prvi igrač domaćih prvih 20 minuta nije stigao pogledati na gol, a to se ne događa baš često. Od 9. do 25. minute naša je obrana primila samo jedan gol i taj podatak govori da je Austrija sa -5 na poluvremenu mogla biti sretna. Bile je to rutinirana Hrvatska, onakva kakvu smo željeli protiv objektivno slabijeg protivnika.
Thomas Eichberger obranio je nešto što nije trebao. Bilo ga je po podu, a naši su igrači inzistirali an niskim šutevima. Čim su podigli loptu Eichbergera više nije bilo. Austrija je igrala na početku 5-1 sa Frimmelom, onda se povukla u 6-0, jer je Pajović zaključio ad bi to mogla biti promenada za Cindrića i Karačića. Nije nam se nešto pucalo, više smo gnjavili loptu, ali je sve to bilo OK kada vodiš. Naravno, još smo jedan penal na početku promašili, pa se Horvat brzo korigirao i nastavio dobrim putem.
Imali smo svoj ritam, Austrija nam se nije uspjela nametnuti, makar je 3:1 pretvorila u 3:4, ali je onda Červar time outom brzo primirio situaciju i više rezultatski nismo bili bliski Austrijancima.
Bila je to utakmica koju je trebalo oprezno odraditi, jer su Weber i Bilyk odmah čim je pritisak popustio poručili da mogu brzo postati opasni. Zato je Duvnjak igrao obranu, ali ne i napad. Gradili smo prednost pomalo, moda smo mogli pokušati čak i više šuterski trenirati, ali je Červar inzistirao na ozbiljnosti jer ova je utakmica kao početak drugog dijela bila iznimno važna. Zanimljiv je podatak da smo uz obranu koja je u prvom dijelu primila samo sedam golova iz igre,a Šego je imao dvije obrane, bili bez isključenja, dok je Austrija imala tri. To je baš zgodno.
Pet razlike bilo je puno nakon 30 minuta, ali nije bilo gotovo, trebalo je još malo stisnuti gas. Nismo to učinili na startu, pa se igralo gol za gol, malo su se Austrijanci previše naskakivali i rastrčavali, no napad je bio korektan i držao je mir. Za dovršiti utakmicu trebali su nam obrana i golmani.
I onda je Šego rekao dosta, prekinuta je izjednačenost. Digli smo se na +6, digla se na noge i publika skandirala Marinu Šegi i Austrija je dobila konačnu poruku – gotovo je. Pa smo se do kraja uspjeli i opustiti totalno.
Červar je u završnici podigao s klupe Šarca koji je stao u sredinu obrane, a dobio i priliku nakratko u napadu, jer je očito bliže toj varijanti nego Mamić u ovom trenutku. No, ipak tu ne treba očekivati neke veće promjene. Spustili smo se na kraju i u 6-0 obranu, da ne bude bespotrebnog trošenja. I sve to odradili tako kako treba. Jedino smo opet tri penala promašili – baš bez veze, piše Jutarnji.hr
wpDiscuz