Hrvati su dosanjali svoj devetstoljetni san, izborili se za svoju državu, a sada se u toj državi ne osjećaju komforno. Mnogo je pokazatelja da Hrvatska nije naročito uspješna država. Svi strateški ciljevi su, doduše, ostvareni: zemlja je obranjena, potom oslobođena, izboreno je međunarodno priznanje, teritorijalno je zaokružena mirnom reintegracijom, postala je članicom EU-a i NATO-a. Postignuti su i neki drugi uspjesi: zemlja je (barem stambeni fond) uglavnom obnovljena i to u velikoj mjeri vlastitim snagama, izgrađene su autoceste, broj visokoobrazovnih je veći nego ikada, a Hrvatska i dalje, bez obzira na sve priče o ugodnoj klimi i prirodnim ljepotama, nije pogodno mjesto za život. Jasno to pokazuje rekordno nizak broj rođenih u 2017. godini – 36.647 živorođenih. U istoj je godini, prema prvim podacima Državnog zavoda za statistiku, umrla 54.261 osoba. Pitanje je veoma jednostavno, na rubu prostog: zašto se u samostalnoj Hrvatskoj rađa manje Hrvata nego što ih se rađalo u zemljama koje se danas uobičajeno tumače kao one koje su tlačile Hrvate?
Današnjih ni 37 tisuća živorođenih godišnje tek je oko 60 posto od broja živorođenih 1970. godine (61.103), a nije da se već tada nije počelo u stručnim krugovima raspravljati o demografskim problemima Hrvatske. Godine 1950. možda je bolje i ne sjećati se; tada je rođeno 95.560 djece, bilo je to doba poratnog baby-booma, ne samo u Hrvatskoj. Dakle, u doba koje je Franjo Tuđman svojedobno opisao kao »zlosilje i mrakobjesje« Hrvati su se rađali u znatno većem broju nego danas, kretanje stanovništva bilo je pozitivno (više živorođenih nego umrlih), nego li što se rađaju u svojoj vlastitoj i slobodnoj, suverenoj i samostalnoj, ne samo domovini nego i državi. To da Hrvatska nije uspješna država vidi se i iz apsolutnih brojki o stanovništvu. Godine 1991. u Hrvatskoj je živjelo nešto manje od 4,8 milijuna stanovnika, danas nas je manje od 4,2 milijuna. Gubitak od 600.000 nije moguće objasniti samo znatnim smanjenjem broja Srba, kojih je manje za otprilike 400.000, pa ni nestankom Jugoslavena kojih je 1991. bilo više od stotinu tisuća.
Komforna usporedba o komfornosti Jugoslavije i nekomfornosti Hrvatske je namjerno nategnuta. Razloga za manji broj živorođenih je mnogo i oni nemaju veze s političkim uređenjem države. Povećan je udio gradskog stanovništva, a ono redovito ima manje djece, povećana je razina blagostanja, što u pravilu dovodi od smanjenja broja djece, stanovništvo stari, ne samo zbog očekivanog produženog životnog vijeka, što također nije pogodno. Mnogi od tih procesa zahvatili su manje-više sve europske države. No, aktualni pad broja stanovnika i broja živorođenih povezan je i s aktualnim stanjem u Hrvatskoj, a ono je, ponovimo, nekomforno i vodi Hrvatsku prema tome da postane propala država. Nejasno je zašto se itko čudi demografskim pokazateljima. Njih su nagovijestili, još davnih dana Alica Wertheimer-Baletić, pa potom Anđelko Akrap, Ivan Čipin i drugi, a na njihovo proučavanje demografskih trendova, politika je nakalemila svoj doprinos. Čudi li se itko zdrave pameti tome da Hrvatska Hrvatima nije komforno mjesto za rađanje i život taj je naprosto ili naivac ili ne zna da Hrvatska prednjači među članicama EU-a po udjelu zaposlenih na određeno vrijeme ili da primjerice nedopustivo velik broj ljudi radi nedjeljom i to u djelatnostima koje komotno (i komforno) mogu i ne raditi nedjeljom. Država je zaposlenima osigurala nesigurnost i sada se čudi zašto su demografski trendovi možda i gori nego što su demografi (prilično uvjerljivo) davno nagovijestili.
Hrvatska danas nije u poziciji u kojoj je bila prije nekoliko desetljeća: tada su demografski pokazatelji bili loši (i mnogo bolji nego što su danas), a Hrvatska je eventualni demografski manjak mogla nadoknađivati »uvozom« Hrvata ponajprije iz Bosne i Hercegovine, a tako je dijelom amortiziran i odlazak Hrvata na privremeni rad u inozemstvo šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Sada toga više nema, a ako nam je suditi po dojmljivoj sceni ostavke državnog tajnika Marina Strmote i još jednoj reakciji vrijednoj smjene ministrice Nade Murganić, Hrvatska je na odličnom putu da postane propala država
Tihomir Ponoš l Novi List