Puna su mu usta diskriminacije i zabrinutosti za potlačene. Napad je najbolja obrana, jer kada govoriš o tome, iz pozicije nekog tko diskriminira potlačene, nadaš se da nitko neće primjetiti da si upravo ti taj koji činiš ono što prozivaš.
Doista jesu li Hrvati u BIH građani ili krznene životinjice? Slobodne za odstrijel.
U tri mandata nisu mu dali da posjeti niti jedno hrvatsko mjestu, nauči svoju prvu hrvatsku riječ, nešto od hrvatskog da sublimira u svoj antihrvatski identitet.
U tri mandata niti jednom nije progovorio o narodu svog oca koji je potlačen. Nikada. Niti jednog slova.
Kao i nemogućnosti da taj narod, ustavno ravnopravan, izabere svog predstavnika, ako SDA poželi da ga preglasa.
Ukratko sve da su svi Hrvati u BIH glasali za građanskog lidera, ljevičara, nekog tko je za pomirenje dokidanje entitetskih i kantonalnih granica, čak i tada Komšić bi i takvog pobijedio.
Da je sto puta građanskih nego bilo koji političar u BIH građanima BIH, Hrvatima, merhamet bi i tada odredio predsjednika.
Eto to je Izborni zakon kojeg je osmislio OSCE. Izborni zakon koji potpuno negira Ustav BIH. U kojem jasno stoji da su narodi ravnopravni i da hrvatski član Predsjedništva mora imati snažnu i legitimnu vezu s hrvatskim klubom Doma naroda u Federaciji BIH. Osmišljenoj da postoji kao entitet Hrvata i Bošnjaka.
Komšić nije samo mrlja islamista u BIH, on je i sramota. živa sramota OSCE-a i jednog značajnog dijela OHR-a.
Institucija koje su morale štititi međunarodno pravo u BIH.
Umjesto toga, one su ga pogazile.