Pozivanje na vitalni nacionalni interes od strane Kluba Bošnjaka u Domu Naroda je krajnji vrh licemjernosti politike koja se tobože poziva na poštivanje ljudskih prava, a u biti želi dominirati nad drugima. Podsjećanja radi, Stavak IV, Članak 8 Ustava FBiH, prije intervencija OHR-a je glasio na sljedeći način: Broj delegata koji se bira za Dom naroda u svakom kantonu je proporcionalan nacionalnoj strukturi stanovništva kantona. U okviru tog broja, postotak delegata Bošnjaka, Hrvata i ostalih iz kantona bit će, što je moguće više, približan procentu Bošnjaka, Hrvata i ostalih poslanika u zakonodavnom tijelu tog kantona.
Prijedlog HNS-a upućen u proceduru nije ništa drugo nego vraćanje na Ustav FBiH kakav je bio prije nametnutih protuustavnih i diskriminirajućih odredbi OHR-a, poštujući rezultate popisa iz 2013. Kako je moguće da je danas prijedlog HNS-a diskriminirajući, a ono za što se zalaže nije bilo diskriminirajuće do 2000., a usvojeno u tijelima vlasti? Neistina je, također, kako prijedlog diskriminira Hrvate Sarajeva, Goražda i drugih dijelova gdje su Hrvati manjina. Dom Naroda, po Ustavu je definiran kao gornji dom Parlamenta koji predstavlja konstitutivne narode. Dakle, „narod“ kao izborna jedinica. Zastupnički/predstavnički dom se bira neposredno sa teritorija, gdje se neometano može izabrati bilo koji Hrvat, bio on iz Sarajeva, bio iz bilo kojeg drugog mjesta. „Ljudska prava“ i „europske konvencije“ na koje se ovih dana pozivaju čelnici bošnjačkog naroda nisu ništa drugo nego licemjerni stavovi s kojima oni žele nastaviti navike biranja ljudi poput Mirveta Beganovića, Edima Fejzića i sličnih kao delegate hrvatskog naroda u Domu Naroda, te Amila, Seju, Edina, Emira, Rasima, Anera i Segmedinu kao delegate Ostalih.
S druge strane, smatramo ne samo licemjernim, nego i poraznim, činjenicu kako s jedne strane izabrani zastupnici hrvatskog naroda vode borbu za ustavnu jednakopravnost hrvatskoga naroda, a s druge imamo zastupnike u izvršnoj vlasti koji ne samo da opravdavaju plodove majorizacije na terenu, poput ministra pravde BiH, nego se za istu i zalažu u vidu tzv. ekonomskih i gospodarskih reformi, kao što je to slučaj sa ministrima financija i Federacije i države. Naime, reformska agenda i, primjerice, usvajanje zakona o akcizama nisu ništa drugo nego cementiranje financiranja sarajevskog administrativnog aparata, kreditiranjem na postojeća kreditiranja. Kakve veze sa nacionalnom politikom Hrvata ima izjava državnog ministra financija kako „umjesto reformi, svatko ispunjava političke ciljeve“? Zar nije i njegov posao, kao i posao svih legitimno izabranih Hrvata „ispunjavati politički cilj“? Ili je njegov posao šutke gledati kako, primjerice, u središnjem uredu Porezne uprave (dakle ingerencija ministra financija) za vrijeme njegovog mandata i mandata aktualne ministrice, radi 149 djelatnika, od kojih 142 Bošnjaka, 5 Ostalih i 2 Hrvata? Slična je situacija u svim institucijama sa sjedištem u Sarajevu. Jesu li akcize za vraćanje preuzetih kredita njihov posao, ili je njihov posao zastupati interese zbog kojih ih je narod i delegirao?
HRS je tražio pokretanje apelacije ustavnom sudu za ukidanje od Platforme nametnutog zakona o financijskoj konsolidaciji gubitaša s kojim se financiraju dugovi i obveze tvrtki u Bosni. Legitimno izabrani Hrvati u izvršnoj vlasti ne samo da to odbijaju, nego i podržavaju (dokaz zadnja sjednica Vlade FBiH), dok se istovremeno sa svih strana npr. napada EPBiH zbog ugovora sa Aluminijem Mostar.
Smatramo licemjernim i stavove tzv. hrvatske oporbe u zakonodavnoj vlasti koja u medijskim istupima govori o „uistinu diskriminirajućim dijelovima prijedloga izmjena izb. zakona“, iako su isti potpisali, zaboravivši kako se o svemu diskutiralo i usvajalo na Predsjedništvu HNS-a, gdje ta ista „oporba“ nije uputila nikakav svoj pismeni prijedlog. „Oporba“ sudjeluje u radu zakonodavnih tijela na svim razinama, ne sjećamo se da su u svome mandatu uputili u proceduru ijedno svoje zakonsko rješenje.
Kako smo to ponovili više puta, HRS se zalaže za istinske reforme koje uključuju ustavno administrativnu rekonstrukciju BiH, te smo u više navrata, pa i na samome HNS-u, inzistirali na donošenju jasne političke strategije koja bi obvezala sve hrvatske zastupnike na svim razinama. Očigledno je bilo kako će bošnjačka politika odbiti sve prijedloge zakonskih izmjena, jer Federaciju smatraju bošnjačkim entitetom. Na taj način se ne bi dogodio slučaj napuštanja Parlamenta zbog nametnute Rezolucije protiv federalizma, da bi se samo dan nakon vratilo u taj isti Parlament kao da se ništa dogodilo nije. Kojekakve reforme, reformske agende i sl. nipošto nije u službi naroda, nego isključivo u službi održavanja životnih navika proračunskih parazita.
Od iznimne važnosti je definirati nedvosmislenu obvezujuću strategiju hrvatske politike, jer nedosljednost i dvoličnost hrvatskih zastupnika uvelike pomaže u nastojanjima okončanja Federacije kao bošnjačkog entiteta. Hrvatski narod u BiH zaslužuje dosljednu, strateški donešenu politiku u službi naroda, a ne konformističku politiku u službi tko zna čijih interesa. Jedino tako možemo uistinu osigurati jednakopravnost. Ovo što je trenutno na snazi je folklor. Mi se kao za nešto borimo, a oni nam kao ne daju. A narod ode u…
HRS
wpDiscuz