Horor u kampovima: Tjeraju ih da siluju članove obitelji

Izbjeglički život diljem Europe prepun je teških životnih priča, posebno onih sa putovanja, vezanih uz silovanje i mučenje, pokazala je to nedavno objavljena studija. Posebno loše je u Libiji, u kojoj se muškarce muči gotovo isto koliko i žene. Muče ih krijumčari i to snimaju, pa snimke šalju Skypeom njihovim obiteljima kako bi od njih izvukli novac, otkriva to studija Women Refugee Commission. 

Opisuju se grobnice prepune muškaraca s odsječenim penisima, a slične stravične priče pričaju se i o silovanjima, prisilnim incestom i masovnim seksualnim zlostavljanjem čiji je cilj poniziti zatočenike. Prisiljeni su birati, ili će i sami postati žrtve ili mučitelji.

Muškarce i žene prisiljava se da siluju jedni druge, sijeku im penise, dječaci moraju silovati svoje sestre, a žene se zlostavlja i siluje do trenutka u kojem iskrvare na smrt, stoji među ostalim u studiji, koju je objavilo više medija, poput Guardiana, DW-a i Daily Maila.

“Da mi je ovo netko prije rekao, ne bih nikada povjerovao. Možete vjerovati samo kad to vidite svojim očima”, rekao je jedan preživjeli iz Gambije. 

19-godišnja Nigerijka rekla je da ženama konstantno prijeti opasnost silovanja, a nešto manje i muškarcima. Pokušavaju pobjeći i spasiti svoje živote nudeći mito.

“Rekli su nam da ako to ispričamo u Europi, ono što se događa u Libiji, da će naše braće i sestre u zatvoru platiti”, rekla je.

Jedan 20-godišnjak je reko kako se “muškarci vraćaju u suzama i pričaju o strahotama koje su radili čuvari”.

“Dok putuju pustinjom mnogi krijumčari otimaju izbjeglice ili to čine naoružane grupe koje ih odvode u zatvor. Ako netko pokuša pobjeći, muškarac, ostale se prisiljava da ga siluju. Ljude se redovito kažnjava, i kontrolira”, rekla je Sarah Chynoweth, voditeljica studije.

Prijašnje studije pokazale su kako silovanje prijeti gotovo svim ženama, no ova je pokazala da se to događa i muškarcima. UNHCR procjenjuje da je oko 670.000 migranata u Libiji, a vjeruje se kako se između 5000 do 6000 ljudi nalazi u zatvoru. EU je potrošila oko 338 milijuna eura u Libiji od 2014. godine kako bi se zaustavila imigracija. Većina novca odlazi na osnaživanje libijske obalne straže i pritvora.

Imigranti u tim centrima u tolikom su strahu da većinom ne govore ništa. Uz financiranje EU libijska obalna straža izvlači imigrante iz Sredozemnog mora i vraća ih u prihvatne centre koje vodi libijska vlada. U njima se zlostavljanje nastavlja. Područje oko Bani Walid zloglasno je po svojim tajnim zatvorima. Migranti opisuju kako ih se tamo drži u zatvorenim skladištima mjesecima, pa čak i godinama dok krijumčari pokušavaju izvući novac od njih kako bi mogli nastaviti svoje putovanje.

Prošlog svibnja više od 100 migranata pobjeglo je iz takvog jednog zatvora, a najmanje 15 ih je ubijeno. Po podacima humanitarne organizacije Liječnici bez granica oni koji su preživjeli odvezeni su u službene libijske prihvatne centre. Tamo će najvjerojatnije i završiti ako pokušaju prijećiSredozemno more, zbog europske politike koja zabranjuje spašavanja na moru kako bi usporila broj izbjeglica.

Slične studije provedene su među izbjeglicama u Bangladešu i sirijskim izbjeglicama na Bliskom istoku. Stručnjake posebno zabrinjava činjenica da su ovi oblici zlostavljanja i seksualnog mučenja toliko rašireni i da se koriste u slučajevima izvlačenja otkupnine.

“One minute kada se ljude zaustavi na moru, Europljani peru svoje ruke”, kaže Hassiba Hadj-Sahraoui, savjetnik iz Liječnika bez granica. 

Ranije ovog mjeseca EU je u izjavi naglasila kako je velika kriza na kontinentu gotova, i “kako su trenutačne razine migracije samo 10 posto onoga što su bile na vrhuncu 2015. godine”.Spominju se i “strašni uvjeti” u libijskim prihvatnim centrima ali se ne nude rješenja tih problema.

Prilikom provođenja studije posebno na spasilačkom brodu Aquarius, medicinski tim shvatio je kako muškarci i dječaci ne znaju da su doživjeli seksualno zlostavljanje. Ponudit će im se besplatno medicinsko i psihološko savjetovanje. Rezultat toga je 33 posto muškaraca s broda koji su prošle godine podijelili svoja iskustva o zlostavljanjima, za usporedbu sa samo tri posto 2017. godine.

“Potrebno je stvoriti im sigurno okruženje i pokazati im da nisu sami”, rekla je Aoife Ni Mhurchu, medicinska sestra na tom brodu.

Malo imigranata je imalo iluzije da će njihove napadače snaći ruka pravde, kaže, a govori i iz svojih iskustava rada u prihvatnim centrima u Libiji.

“Ovo ozračje nekažnjivosti u Libiji šalje poruku iznimno osjetljivoj populaciji da pričanje o tome nije samo opasno, nego i uzaludno”, rekla je.

Aquarius je sada krenuo na znanstvenu ekspediciju, dok jedini ljudi koji izvlače imigrante iz vode s obale Libije vraćaju ih odmah natrag odakle su došli.