Želimo li biti generacija koja je stajala po strani dok su kršćani gotovo u potpunosti nestali iz drevnih domova koje su zauzeli još od dana Novoga zavjeta? Hoće li Trumpova administracija i ovaj kongres dopustiti da se pod njihovim nadzorom dogodi ova povijesna i spriječiva tragedija? Pitanja su to koja postavlja ugledni američki magazin Foreign Policy u članku koji upozorava na nestanak kršćana iz Iraka i Sirije. Tekst je s engleskog jezika za Dnevnik.ba prevela i prilagodila Ana Krezo.
Druge globalne krize kao što je nuklearni avanturizam Sjeverne Koreje možda dominiraju naslovima, ali ova tragedija se razvijala u agonizirajućem usporenom kretanju tijekom proteklog desetljeća, ona je neželjena posljedice previranja i sektaških sukoba koje je pokrenuo rat u Iraku 2003. godine. Saddam Hussein nije bio zaštitnik kršćana, ali snaga vakuuma koja je došla nakon njegova pada pogoršala je stanje za kršćane u Iraku. Administracija Georgea W. Busha pokušala je pomoći prognanim kršćanima i drugim vjerskim manjinama, ali je imala pune ruke posla izbjegavanjem poraza u širem građanskom ratu.
Obamina se administracija suočila s još strašnijomo kampanjom istrebljenja koju je pokrenula tzv. Islamska država, što je dovelo do smrti i raseljavanja kršćana. Obamina administracija se zatekla u vlastitim bolnim dvojbama jer se pokušala boriti protiv Islamske države, oslanjajući se na lokalne milicije koje su kovale tajne planove s kršćanskim tlom. Rezultat je bio ubrzan kršćanski egzodus i istrebljenje onih koji su ostali.
Birokrati u Obaminoj administraciji složili su problem blokirajući napore usmjeravanja nekih sredstava kako bi pomogli mjesnim crkvenim skupinama i drugim vjerskim organizacijama koje su pružale skoro cijelu humanitarnu pomoć kršćanskim zajednicama koje pate. Njihova razjašnjenja proizlazila su iz promišljenog pogrešnog tumačenja humanitarnih načela i želje da se izbjegne pojava favoriziranja kada je bilo toliko mnogo patnji. Ovakva zbunjujuća preciznost prevladala je unatoč javnom priznanju Obamine administracije da su kršćanske i druge vjerske manjine poput Yazida bile žrtve genocida i suočene s istrebljenjem ukoliko im se ne pomogne.
Kampanja protiv tzv. Islamse države koju je Obama ubrzo pokrenuo, a pojačana je pod Trumpom, pokušava vratiti zemljišta, ali kršćani nemaju puno koristi od američke i U.N.-ove humanitarne i stabilizacijske pomoći. Druge različite frakcije u koalicija protiv Islamske države izgledaju previše spremne za razmatranje drugih planova za novooslobođene teritorije. Neke zajednice, kao što su maleni kršćanski džepovi u Mosulu, gotovo su zauvijek izgubljene. Nekolicina kršćanskih sela u Ninivejskoj nizini pokušavaju opstati, počevši od bolnog procesa obnove s fondovima koje su prvenstveno darovale neke međunarodne humanitarne organizacije kao što su Vitezovi Kolumba i Pomoć Crkvi u Potrebi, te mađarska vlada, i održane živim zbog hitnih pomoći lokalnih katoličkih i pravoslavnih biskupija.
Godinama je humanitarna pomoć kroz lokalne katoličke i pravoslavne crkve pružala su hranu, sklonište, medicinsku i obrazovnu pomoć kršćanima, Yazidima i nekim muslimanima, interno raseljenim ljudima i izbjeglicama, ali su ti resursi iscrpljeni, a sada su se oči lokalnih zajednica okrenule Washingtonu, gdje američki politički čelnici razmišljaju o pojačavanju značajne humanitarne pomoći američke vlade.
Najbistriji i najbolji put do spašavanja uključuje zakon H.R. 390 – “Hitna pomoć i odgovornost za genocid u Iraku i Siriji , Act iz 2017. “, koji je suradnja predstavnika Chris Smitha i Anna-e Eshoo, koji će eksplicitno ovlastiti Trumpovu upravu i buduće uprave, na mogućnost usmjeravanja postojećih sredstva za hitnu pomoć na teren vjerskih i etničkih manjinskim zajednicama koje su bile žrtve genocida.
Njihov prolaz također će signalizirati lokalnim partnerima prioritet Sjedinjenih Država da zaštiti najugroženije žrtve od izumiranja. Unatoč jednoglasnom usvajanju u Domu, zakon je propao u Senatu. Osim ako senator Bob Corker, predsjednik Odbora za vanjske odnose Senata i vodstvo Senata ne priznaju egzistencijalnu žurnost za preživjele genocida na terenu, te stoga prioritet prebace na HR 390 sada – ili ako drugi poduzetni senatori ne pronađu način djelovanja bez obzira na to – ovaj zakon bi se mogao „uvući“ u već prepunjen kalendar Senata (koji je još više pretrpan očiglednom i sveobuhvatnom krizom zbog uragana na jugu Amerike).
Dodatni put bi bio da Trumpova administracija iskoristi postojeće kongresno odobrenje za fiskalnu godinu 2017., zajedno s izvršnim pravima, već sada da da izravnu hitnu pomoć i pomoć ugroženim bliskoistočnim kršćanima i Yazidima. Njihova nesreća je tragedija koju mnogi u Trumpovom timu razumiju nagonski, a mnogi su visoki dužnosnici govorili o njihovoj zabrinutosti za taj problem, počevši od samog predsjednika.
Ali uprava ima više drugih izazova koji se natječu za pažnju, stoga baviti se ovim potrebama zahtijeva fokus i ustrajnost.
Situacija je mračna, ali još uvijek ima nade. Neke izbjeglice se vraćaju, a ako dobiju adekvatnu, ciljanu pomoć odmah, to bi moglo biti dovoljno da bi ostatak kršćanstva nastavio živjeti u rodnom mjestu Novog zavjeta.
Ali to bi moglo zahtijevati da američki političari uzmu stranicu iz Starog zavjeta. Esterina knjiga pripovijeda priču o dobro smještenom miljeniku u dvorištu kralja Perzije. U to su se doba lokalne političke frakcije zavjerile da istrijebe još jednu vjersku manjinu, Židove, a kraljicu Ester je izazvao njen očuh kako bi iskoristio njezin politički utjecaj da intervenira u njihovo ime. Mordekajove riječi propovijedaju kroz stoljeća: “A tko zna da niste došli u kraljevstvo za takvo vrijeme?”
Alternativa je turobna i treba probuditi savjest ljudi svake vjere i uvjerenja. Ako ne djelujemo uskoro, možemo svjedočiti posljednjem poglavlju genocida kojeg smo mogli spriječiti.
Dnevnik.ba
wpDiscuz