Nije lako obući slobodu.
I nositi je kao novi proljetni hit.
U BIH.
U kojoj nitko ne zna kako se sloboda nosi.
Niti nam je ikada dano da ju oprobamo.
Sloboda znači slobodnu misao. Znači i kritičku misao.
S USAID-om odlazi posljednja šansa da Bosna i Hercegovina kritički misli.
Naročito preko hrabrih pojedinaca i nezavisnih intelektualaca..
Kako ćemo dalje bez njih?
Kako dalje rodijače? Evo kako?
*******
Obični BH Građani ne znaju sami misliti.
Što je najgore ne znaju među sobom prepoznati mislioce.
To je do sada za nas besplatno činio USAID.
“Vidiš ovako trebaš misliti, i kad misliš ovako onda misliš slobodno, a ako tome dodaš i ovo onda misliš i kritički”.
Tako su nas učili očevi naše nacije.
A tko će poslije njih?
Tko? Oš ti?
Moš mislit.
Mi obični, nedostojni, niža rasa, ljudi bez USAID grantova, nesposobni smo za dijaloga.
Kamo li za kritičku misao.
I sada nas ostavljaju samima sebi.
Takorekuć na cjedilu.
O Trumpe leba li ti crnog.
Srećom, USAID je dosad znao koga treba podržati. Pa se oko njih valja okupiti.
U katakombama, u tajnim prostorijama. Strogo konspirativno. I moliti ih za pokoju misao.
Njih i njihove medijske ratnike i ratnice.
Dokazane i hrabre pojedince.
Koji su se skupa s USAID-om ustajali protiv naših zabluda.
I naših režima. Koje uporno hranimo.
I hvala im.
Kad mi nismo niti znali niti umjeli boriti se za sebe.
Morao je netko.
A to je bio USAID.
Doista, hvala im.
(pauza, za meditaciju o USAID-u, i aplauz, pauza za kafu, 15 minuta puš pauza pa nastavljamo s panelom II, molimo sve uzvanike da u slučaju ranijeg odlaska iz hotela obavijeste stuff na recepciji)
PLAN PREŽIVLJAVANJA TRUMPOVE ERE:
One koji su dokazano sposobni misliti kritički treba zaštititi posebnim zakonom.
Neka OHR odmah nametne taj zakon.
Zakon o protekciji slobodnih i hrabrih pojedinaca.
Neka im udjeli boračke penzije, stanove, perivoje zaslužnih, i da se naprave poprsja.
Velika seksi poprsja ako su to naše primadone.
Za broj veća od stvarnih.
I bez podbratka.
Bez bradavica na nosu.
Da nam bolan budu fine skroz.
Kameni idoli mladima.
Kamene spavačice modernog vremena.
Da nas podsjećaju na slavna vremena Bosne.
Kada je misao živjela na dunjaluku.
A ne se krila po suterenima. Ko kakva mačketina il ćuko.
A mi sebe svakako da zaboravmo što prije.
Mi bezumnici koji bismo bez njih ostali u mraku vlastitih misli.
USAID je godinama ulagao u slobodu medija u BiH, i ni hvala im nismo rekli.
Evo ima li itko da se javno rasplakao, da je nasred Sarajeva napravio protest potpore USAID-u?
A tolike grantove primili.
Kad smo stoka.
I sada, kada se zatvara jedan od ključnih financijskih izvora slobode, slobode Dženane Kalup Kruško npr.
…kada atrofira glavni mišić revolucije,
postavlja se pitanje – hoće li sloboda preživjeti?
Hoće li služnji umeti da bez USAID-a o slobodi pevaju?
Jer svi mediji i sva grla koje je USAID financirao su, naravno, slobodni bili, a sada su u stanju ugroze.
Teže im je nego Hrvatima u Federaciji. Teže nego Srbima na Kosovu. Teže nego Sejdiću i Finziju u Sarajevu.
A oni koji su pisali da Amerika guši slobode – eto sad su došli na svoje, pa nek vide kako je bez USAID Amerike.
Njihovo mišljenje se ne računa.
Previše su domaći i neslobodni su znači.
Njih ne slušajte.
I samo nam još jednom postavite pitanje cenzure. Sram vas bilo i da vas bude sram.
Prestanite više ponavljati:
- “Je li američki veleposlanik u BiH Michael Murphy pomagao ratne zločince?
- Što je to pisao Wikileaks a USAID nije dao da mediji u BIH objave?
- I zašto to ne smiju objaviti ovi slobodnomisleći USAID kritički mediji?
Uuuu jebote kako nas to iritira. Prestanite! Ušutite mangupi! Kakva su to debilna pitanja? Kog ste pitali pravo da to pitate mamicu vam slavensku da vam je eto?
Na ovo pitanje koje niti jedan odgovoran USAID slobodni medij nije postavio, odgovor je jednostavan. Sad ćemo vam ga reći, a dosad nismo mislili , stoko:
Šta tebe boli neka stvar je li Michael Murphy zataškao istragu oko masovnog streljanja Hrvata u Bugojnu?Ako o tome nismo pisali mi, bolan progresivni, prozapadni, nezavisnoslobodni i kritički nastrojeni mediji, to je onda dokaz da je to pitanje nebitno. A oni koji su to ipak spomenuli – očito nisu dovoljno inteligentni za ozbiljnu raspravu. I treba ih pod sankcije.
Eto dobili smo i odgovor.
Što je, dakle, sljedeće?
Hoće li BiH bez USAID-a i njegovih milijuna izgubiti i sposobnost razlikovanja slobode od neslobode, istine od propagande?
I, u konačnici – hoće li ostati išta vrijedno mišljenja, sada kada smo ostavljeni sami sebi?
Doista, teško vrijeme je ispred nas.
Vrijeme vlastite slobode.
Zajebana je to stvar.
Neka nam je sa srećom.
IURKOV l Poskok.info