Novinar i autor knjige “Zločin s pečatom” Ivica Mlivončić napisao je da je Čavlović ubijen iz vatrenog oružja jer je postojala mogućnost da svjedoči o tome što se zaista dogodilo u Grabovici.
Nedavno je za susreta s vodećim ljudima Tužiteljstva BiH ponovno potaknuto pitanje rasvjetljavanja ratnoga zločina u mjestu Grabovica kod Mostara u kojemu su pripadnici bošnjačke Armije BiH ubili 32 hrvatska civila, uglavnom žene, djecu i starije muškarce, no ni tom prilikom nije spomenut jedan slučaj koji svjedoči o monstruoznosti toga zločina te sustavnom zataškavanju masakra koji obitelji žrtava nazivaju i genocidom, piše Večernji list BiH.
U pitanju je Hrvat Ivica Čavlović iz Sarajeva koji se priključio Armiji BiH 1992. godine braneći svoj grad, prenosi Večernji list BiH.
Različite verzije
Njemu nitko ne odaje počast iako je ubijen istoga dana kao i ostale žrtve Grabovice. I imao je isti krimen. Bio je Hrvat. Pokušao je spriječiti masakr nad nevinim hrvatskim civilima. Jako je malo dostupnih podataka o ovome heroju, a različiti izvori navode čak kako je bila riječ o Ivici Karloviću, a ne Čavloviću. Kobnih dana 8. na 9. rujna 1993. godine Čavlović je čuo pucnje u selu Grabovica, gdje je bio smješten s ostalom vojskom, te je pokušao doznati što se događa. Kako je posvjedočio Ramiz Delalić Ćelo, inače zapovjednik 9. brdske brigade u Sarajevu i haaški svjedok, koji je ubijen u Sarajevu prije petnaest godina kao nezgodni svjedok, sam Čavlović bio je pripadnik odreda “Zulfikar” i nepoznati vojnik mu je na mostu prerezao vrat jer je bio pripadnik “pogrešne etničke skupine”.
Istodobno, novinar i autor knjige “Zločin s pečatom” Ivica Mlivončić napisao je da je Čavlović ubijen iz vatrenog oružja jer je postojala mogućnost da svjedoči o tome što se zaista dogodilo u Grabovici. O njemu se ništa ne zna, kao ni postoji li istraga o tom zločinu. Poznato je, međutim, kako nitko od obitelji Čavlović danas ne živi u Sarajevu. Ivica je rođen 1961. te se kao 31-godišnjak uključio u obranu. Jedni izvori navode kako je bio pripadnik posebnog odreda “Zulfikar” pri Zapovjedništvu vrhovnog stožera Armije BiH koji je dobivao izravne zapovijedi od Predsjedništva BiH. Dok pak Mlivončić u knjizi piše da je bio pripadnik 109. brdske brigade poznate kao “Igmanski vukovi” koja je prebačena iz Sarajeva u Hercegovinu 1993. godine kako bi se borila protiv Hrvata te se priključila postrojbama kojima je zapovijedao general Armije BiH Sefer Halilović.
No, Halilović je ostao posve nedirnut pred Haaškim sudom koji nije pokazao previše emocija prema hrvatskim žrtvama. A u dolini Neretve bilo je na desetke manjih i većih raznih zločina. Grabovica je posebno bolna rana jer su ubijani pripadnici jednoga naroda svih dobi i spolova. Čak i djeca. Od četverogodišnje Mladenke Zadro, koja je ubijena s majkom u njezinu naručju, do starca, 87-godišnjeg Marka Marića.
Trenutačno se u Tužiteljstvu BiH za ovaj zločin vodi istraga, no protiv nepoznatih počinitelja kaznenog djela ratnog zločina. Tužiteljstvo BiH iskoristilo je dio dokaza iz haaških arhiva, a postali su dostupni i novi dokazi koji nisu bili uključeni tijekom procesa koji se vodio protiv Halilovića.
Posebno je značajno što su dostavljeni dokazi dovoljni da se obnovi slučaj protiv ovoga armijskog generala. Otežavajuća okolnost je činjenica da je Haaški sud, što pokazuje pristranost, masakr u Grabovici okarakterizirao “kao incident izvan same operacije ‘Neretva ’93′”. Što je skandalozna manipulacija činjenicama.
Sam dokument “Direktiva za obrambeno-napadna djelovanja, Sekcija 1:100 Livno, Konjic, Makarska, Mostar”, na kojem stoji oznaka vojne tajne, a koji je potpisao prvi čovjek Armije BiH Sefer Halilović, govori o planovima za “čišćenje” prostora. Te što je najvažnije, ističe se njegova uloga kao čovjeka koji je zapovijedao svim postrojbama iz takozvanog isturenog zapovjednog mjesta.
Čišćenje sumnjivih osoba
“Odlučio sam organizirano i pravodobno dovođenje snaga u povoljan operativno-taktički položaj i istodobno borbenim djelovanjima o svim elementima borbenog rasporeda napasti ustaške snage, grupirajući glavne snage na pravcu iz doline Neretvice k Prozoru, a pomoćne u pravcu s. Donja Grabovica – s. Vrdi – s. Goranci – Mostar”, pisao je Halilović. Uz to, naložio je i “čišćenje prostora od sumnjivih osoba”. Dvije direktive koje je napisao i potpisao Sefer Halilović, bez obzira na odluku Haaškoga suda, ponovno ga čine legitimnom metom za procesuiranje. Zbog žrtava Grabovice. Ali i Ivice Čavlovića.
wpDiscuz
