Tijekom posljednjih dana cijele organizacije, pojedinci, stranke itd, kršili su, i ne staju i dalje s tim, ustavna prava Vinka Puljića, i ne samo njega, prava koja mu jamči ustav BIH te Europska povelja o ljudskim pravima.
Na kraju mu je ugrožena i sigurnost.
U tome svemu sudjelovao je i dio predsjedništva BIH. Bacajući fetvu na njega.
Kao i niz istaknutih građana BIH te organizacija koje su se za potrebe kršenja osnovnih ljudskih prava Puljiću za to posebno i opremili.
Svjesni što su učinili oni se danas medijski povlače. Boje se tužbi.
Jer posao je odrađen. Cilj priče i jeste bio propagnda prema vani. Polarizacija i stigmatizacija Hrvata prema unutra. (Sedma faza Genocidnih politika)
Puljić ima pravo privatno opraštati, no ispred institucije i naroda te katolika koji su se bojali taj dan za vlastitu sigurnost, doći i i crpiti svoje osnovno ljudsko pravo na molitvu, bio bi dužan podići tužbe.
Protiv vrha države, vrha kantona, i mnoštva drugih.
On to neće učiniti.
Zašto? Zato što je dio iste priče. On je savršeno odigrao ulogu žrtve. I Hrvatima uvalio vruć krompir.
Izišao je čak i na Reutersu i na Jerusalem postu kao ustaški kardinal.
Iako svi znamo da je to laž.
Ostane li bez tužbe protiv onih koji su vodili hajku protiv njega, prvaka GS, DF , Komšića i ostalih, možemo konačno zaključiti da Hrvati u BIH , i katolici imaju tajnog agenta na mjestu kardinala.