Viktor Orban, kao obično, ne okoliša i ne pakira svoje misli u celofan političkog bontona. „Europa ne može sama podnijeti teret rata, a ako se Amerikanci prebace na mir, onda se i mi trebamo prilagoditi,“ rekao je Orban, sugerirajući da bi, u slučaju pobjede Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima, Europa morala preispitati svoju politiku prema Ukrajini. Ukratko, Orban ponavlja ono što je odavno poznato, ali se nekako baš rijetko izgovara: Europa, sama, nije sposobna nositi troškove i posljedice rata u Ukrajini.
Što ako Trump odluči dignuti ruke od ratovanja? Ako prekine vojnu pomoć Ukrajini? Hoće li europski čelnici odlučiti sami nastaviti financirati ovaj US proxy rat protiv Rusije ako US šmugne iz rata koji nam je nametnula? Teško.
Možda će u početku biti galame, osuđivanja i deklarativnih izjava o solidarnosti, ali kako to biva s europskom diplomacijom, kada se stisne financijska stvarnost, retorika se lagano stiša.
EU – vazal bez legitimiteta?
Ovo nas dovodi do jednog ključnog pitanja koje će se sigurno otvoriti nakon izbora u SAD-u. Hoće li se europski čelnici probuditi i shvatiti da već godinama vode politiku po notama napisanim u Washingtonu, a da za to nisu dobili mandat svojih građana?
Orban je vrlo jasno poručio da podržava Donalda Trumpa jer smatra da je Trump „šansa za mir“ u Ukrajini. A što je Europa? Što su europski čelnici? Jesu li oni uopće svjesni svoje pozicije, ili su, kao u Hamletu, samo „slike i prilike“ prave moći, ali bez suštine i autoriteta? Svi koji misle da će se rat u Ukrajini završiti Trumpovom pobjedom na izborima, naivni su. Ovo je samo početak nečega daleko većeg i opasnijeg: početak reforme ili potpunog raspada Europske unije.
Raspad ili reforma? To je pitanje.
Ako Trump zaustavi američku podršku Ukrajini, EU će morati odabrati – nastaviti svoj proxy rat da bi spasila vlastiti imidž , ovaj put potpuno o vlastitom trošku, ili priznati da su sve ove godine bili samo vazali Washingtona.
Obje opcije su teške, obje zahtijevaju velike žrtve. Europa koja je u miru građena kao projekt solidarnosti i prosperiteta sada živi kao podijeljena, ekonomski iscrpljena regija koja slijedi tuđe interese.
To nas vodi do glavne dileme: što će ostati od Europe nakon ovih američkih izbora? Očito je da se ne može nastaviti kao do sada. Ili će EU postati samostalnija, što bi zahtijevalo fundamentalne promjene – ne samo u ekonomskim politikama, već i u načinu razmišljanja europskih lidera – ili će se suočiti s potpunim raspadom.
Jedna stvar je jasna: europski građani nisu glasali za uniju koja će biti vazal SAD-a, posebno ne Demokratske stranke. Ako EU ostane na ovom putu, pred njom su samo dva scenarija: ili će se pretvoriti u nešto nalik konfederaciji pod palicom Amerike, ili će se raspasti, što će ostaviti nered kojeg se ni Machiavelli ne bi posramio.
Kako je to rečeno u čuvenom djelu Friedricha Nietzschea: „Ono što nas ne ubije, čini nas jačima.“ Europa je još živa, ali da li će se iz ove krize izdići jača ili će potpuno potonuti, ostaje da vidimo. Jedno je sigurno – Trumpova pobjeda će biti test, ali rješenja se moraju naći unutar europskih granica, jer, kako Orban sugerira, nitko ne želi nastaviti biti proratna Europa kad Amerika kaže: „Sad je dosta.”
IvanUrkov l poskok.info
wpDiscuz
