No na 321 stranici ovoga dosjea moglo se pročitati sve o tajnom planu bivših Hitlerovih elitnih oficira iz Waffen SS-a, ali i navodno nevinijeg Wehrmachta, regularne njemačke vojske, o osnivanju nove njemačke armije, mimo znanja tadašnjih vlasti i Saveznika, koji su te 1949. još uvijek držali Njemačku pod vojnom okupacijom. Povjesničar Agilolf Kesselring tako je nehotice došao u posjed najvažnijeg otkrića neovisne komisije povjesničara, o čemu je napisao i stručni rad koji je objavljen u Njemačkoj ovoga tjedna. Prema pisanju tjednika Der Spiegel, pronađeni dokumenti svjedoče kako je ‘bilo lagano potkopati demokratske i ustavne standarde na početku postojanja Zapadne Njemačke’.
Bivši Hitlerovi oficiri tako su planirali organiziranje vojske od najmanje 40 tisuća ljudi koja bi se suprotstavila Sovjetima u slučaju invazije, ali i povela građanski rat protiv zapadnonjemačkih komunista ako bude potrebno. Tadašnji kancelar Konrad Adenauer za tajni plan i dogovore doznao je tek 1951., ali nije naredio da se okupljeni zavjerenici rastjeraju. Tajna mreža Hitlerovih oficira djelovala je u mnogim strukturama Savezne Republike Njemačke, a bavila se i špijuniranjem protivnika, poput socijaldemokratskog političara Fritza Erlera.
Tajnoj mreži pripadali su i neki ljudi koji će u Zapadnoj Njemačkoj kasnije ostvariti zavidne karijere, primjerice Albert Schnez koji je sedamdesetih godina bio načelnik Stožera pod socijaldemokratski kancelarima Willyjem Brandtom i Helmutom Schmidtom. No tijekom Drugog svjetskog rata pukovnik Schnez služio je u Italiji, a nakon sloma Hitlerove Njemačke nije prekinuo svoje veze s nacistima i drugim ekstremističkim strukturama pa se tako 1949. našao među dvije tisuće oficira koji su planirali tajnu armiju. Schnez se neko vrijeme nakon Drugog svjetskog rata bavio trgovinom, ali se redovito i sastajao sa svojim bivšim vojnicima, među kojima se i dalje vatreno raspravljalo o tome što učiniti ako Sovjeti odluče izvršiti invaziju na cijelu Europu.
Tajnom savezu bivših Hitlerovih oficira pripadali su i Hans Spiedel, koji je 1957. postao komandant NATO-snaga za centralnu Europu te Adolf Heusinger, koji će postati prvi inspektor nove njemačke vojske Bundeswher, koja je osnovana tek 1955. Svi oni sakupljali su donacije od poslovnih ljudi te su obrisi tajne vojske uspostavljeni već 1950. kroz razradu planova za transport i obranu od potencijalne njemačke invazije. Za oružje se u slučaju napada trebao pobrinuti general Anton Grasser, tada zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova, koji o svojim aktivnostima, naravno, nije obavijestio nadređenog ministra Roberta Lehra.
Osnovane su i jedinice u Ulmu, Freiburgu, Karlsruheu i drugim gradovima južne Njemačke koje su vodili ražalovani generali i Hitlerovi ratnici, a navodno je u jednom trenutku regrutirao 10 tisuća potencijalnih vojnika. Zanimljivo je i da je Albert Schnez ostvario kontakte sa slavnim nacističkim komandosom Ottom Skorzenyjem o suradnji oko tajne armije, ali iz pronađenih dokumenata nije jasno kako se ta suradnja razvijala.
U svakom slučaju, činjenica je da mnogi dokumenti koji se tiču ove uznemirujuće zavjere još uvijek nisu pronađeni, kao i da su neki – čini se – namjerno uklonjeni iz arhiva BND-a. Tako se još ništa ne zna o tome kako se rasformirala tajna vojska bivših Hitlerov oficira, ali je pronađeni dosje neupitno dobar početak istraživanja o tematici koja je njemačkim povjesničarima, ali i široj javnosti, donedavno bila posve nepoznata.