Heroji BIH ne mogu biti samo muslimani i muslimanke

Zar nema niti jedne herojske priče iz Hrvatske vojske i Hrv.Vijeća Obrane? Zar nema ni jedna herojka iz Vojske Republike Srpske?

Sve su to žene čije su ruke bile toliko čvrste dok su nosile oružje, čije su noge prošle nebrojene planinske staze, učinile herojske podvige samo da bi danas bile zaboravljene jer su, gle ironije, rođene na pogrešnoj strani historije.

Kakva sramota, za sve nas.

Niti Jajce nije izuzetak, niti su druge bojišnice bile samo crno-bijele. U toj opsadi, u toj borbi, toliko je bilo hrabrosti. I davanja hrvatskog junaštva za bošnjačku perepsektivu. Kome? Čemu? Izdaji i Majorizaciji? Gluho bilo.

I nije li ironija da svi koji su naše sunarodnjake tada smatrali herojima, danas na njih zaboravljaju?

Da ih nema u knjigama, u govorima, ni u jednoj prigodnoj tribini, ni u jednom plakatom ukrašenom pozivu na herojske spomenike.

Herojstvo pripada samo muslimanima, kažu nam, stanovnicima opkoljenih gradova, a svi mi drugi smo tu samo da gubimo,  trpimo, da budemo vječni krivci.

E pa neće ići izdajnici i izdajnice.

Ovo što gledamo danas u Bosni i Hercegovini nije odavanje počasti herojima. Niti je blizu pravdi. Heroji su ljudi, ne vojske. Heroji su majke koje su spašavale djecu, muževi koji su branili svoje porodice, prijatelji koji su žrtvovali sve da bi drugi preživjeli.

I to nema veze s tim da li su iz Sarajeva, Banje Luke ili Mostara.

Nemojmo se zavaravati da je heroizam jednostavan i monokonfesionalan. Nemojmo se varati da herojstvo ima nacionalni pečat.

Zar nije vrijeme da heroje prepoznamo svuda oko nas, bez obzira na njihovu vjeru, vojsku, zastavu?

Jer ako to ne učinimo, ako snagu i hrabrost budućim generacijama prikazujemo kroz prizmu samo jednog naroda, onda ćemo zasigurno ostati podijeljeni, čak i raspadnuti.

Bosna i Hercegovina ne može opstati na lažnoj historiji i isključivanju. A historiju ove zemlje, drago Bošnjaci, nemojte se ljutiti, najtanašnije ste pisali. Pisali ste historije naših okupatora pa čak i ovaj zadnji rat niste mogli provesti i povesti sami, nego opet uz vapaj okupatorima, s istoka, zapada , svejedno.

Nema ni jedne istinske herojske priče koja ne prepoznaje borbu i hrabrost svih naših naroda.

Svaka majka koja je čekala, svaka ćerka koja je izgubila, svaka sestra koja se nadala – sve one su heroji.

I dok im ne damo pravo na sjećanje, sve dok se ne sjetimo svih tih neispričanih priča, nećemo imati Bosnu i Hercegovinu za koju se vrijedi boriti.

A što se mene tiče, herojstvo HVO-a nije upitno u Jajcu, niti herojstvo VRS kod spašavanja Hrvata na Vlašiću.

I to su znate bili heroji. Kao što opkoljeni građani Sarajeva koji su ubijali na Kazanima i u Grabovici, u genocidu, ili na ljuljačkama u Vitezu, nisu.

Ubijali ste opkoljeni.

Na ljuljačkama ste djecu ubijali.

O heroji.

Herojstva se pravog jednom nadojili.

Svima vama kojima je BIH na srcu a heroje uporno vidite samo i isključivo samo unutar ArmijeBIH&Al Qaede, znate šta, odjebite od BIH. Okupatori.

Emina Zanki l poskok.info

Key Points from the Text:

1. Heroization of One Side: Heroization of members of the Army of BiH without acknowledging heroes from other ethnic groups leads to further divisions within Bosnia and Herzegovina.
2. Unjust Exclusion: The Sarajevo narrative ignores heroes from the ranks of Croats and Serbs, sending the message that heroism is possible only for Bosniaks.
3. Consequences of a One-Sided Narrative: This approach increases the sense of exclusion among Croats and Serbs, distancing them from the idea of a united Bosnia and Herzegovina and potentially leading to the state’s dissolution.
4. Example of the Battle for Jajce: Ignoring the role of Croatian fighters during the defense and liberation of Jajce shows how harmful selectivity in the narrative is for building a common identity.
5. Shared Future: For Bosnia and Herzegovina to survive as a united state, it is necessary to recognize the heroism of all peoples, regardless of their ethnic affiliation.