Prije 40 godina, sestre Šima i Draženka Čuljak, danas sinonimi za nevjerojatnu volju i snagu, preživjele su sedam dana i noći u zaleđenom kanjonu hercegovačke rječice Ladine. Taj događaj iz siječnja 1985. godine ostao je duboko urezan u kolektivno sjećanje regije, a one su postale simbol hrabrosti i borbe za život.
Put u bijeli pakao
Njihova priča počela je 6. siječnja, kada su se zbog neprohodnosti puta i jake snježne oluje odlučile pješice zaputiti iz Bogodola prema Lištici (danas Široki Brijeg), odakle su planirale autobusom stići majci u Mostar.
– U to vrijeme bilo je normalno ići pješke ako nema autobusa – prisjeća se Draženka.
No, nezapamćeno snježno nevrijeme i teški uvjeti brzo su ih zatekli. Dok su tražile izlaz iz snježne oluje, jedan pogrešan korak odveo ih je u kanjon zvan Točilo, gdje su padale kroz led i stijene.
Sedam dana na rubu života
Sestre su se zaustavile u deset metara dubokom koritu, okovane ledom i snijegom, suočene s ekstremnim minusima i gotovo nepostojećim izgledima za preživljavanje. Bez hrane, osim nekoliko žvakaćih guma, i bez vode, osim ledenica koje su sisale, Šima i Draženka preživjele su zahvaljujući nevjerojatnoj mentalnoj snazi.
– Molile smo, pjevale i razgovarale kako bismo ostale budne. Misli o majci davale su nam snagu – prisjeća se Draženka.
Spašavanje
Sedmog dana njihovu su agoniju prekinuli lokalni lovci, Drago, Krešo i Rade Ćavar, koji su začuli njihove glasove.
– Ispočetka nisu vjerovali da smo tamo cijeli tjedan. Ali kad su shvatili situaciju, krenuli su u akciju – kaže Šima.
Uz pomoć užadi, lovci su ih izvukli iz kanjona, riskirajući vlastite živote. Sestre, modre od hladnoće i iscrpljenosti, napokon su osjetile toplinu – prvi gutljaj čaja koji su dobile po spašavanju bio je nezaboravan.
Posljedice i inspiracija
Zima i dugotrajno izlaganje hladnoći ostavili su trajne posljedice – zbog ozeblina, Šima i Draženka izgubile su obje noge. Unatoč tome, njihova hrabrost i snaga postale su inspiracija za mnoge.
40 godina kasnije
Danas, četiri desetljeća nakon tog kobnog događaja, sestre Čuljak ponovno posjećuju kanjon – mjesto koje je gotovo postalo njihov grob, ali koje im je, u konačnici, darovalo novi život.
– Taj dan doživljavamo kao drugi rođendan. Pokazale smo da se granice mogućeg mogu pomaknuti – zaključuju sestre.
Njihova priča ostaje podsjetnik na snagu ljudskog duha i na važnost zajedništva, hrabrosti i vjere u najtežim trenucima.
wpDiscuz
