Ne treba se zavaravati. Među BH Hrvatima je trenutno najpopularniji političar Milanović. Nikada nitko prije njega nije uživao toliku potporu. Ni Franjo Tuđman.
Ta popularnost se penje iznad 90% i dokaz je da Hrvati iz BIH nisu nikakvi konzervativni desničari nego ljudi čiste logike, koji cijene pravednost, srčanost i u prvom redu gledaju čovjeka kao čovjeka.
Čak su uz njega i mnogi članovi HDZBIH ali se to boje javno reći. Poradi karijera naravno. No te karijere u konačnici uvijek ovise o izborima.
Plenković se očito ne misli više baviti politikom u Hrvatskoj jer je svjesno od HDZ-a RH otjerao stotine tisuća birača u Hrvatskoj, Hrvata iz BIH. I onih Hrvata koji su svjesni što je to država, što mora činiti lider i zašto je zrcalno jasno da je obrana ustavnih prava Hrvata nacionalni interes države Hrvatske. Ne vraćanje duga , ne avantura. nego nacionalni interes. Usklađen s ustavom BIH i presudama Ustavnog suda BIH.
Po prvi put Hrvati iz BIH koji žive u RH planiraju masovno izići na izbore. Prosvjetljeni su govorima predsjednika Milanovića. Čović ako to ne iskoristi bit će politički kamikaza.
Milanović će biti generator masovne izlaznosti protjeranih i iseljenih BIH Hrvata kojih u RH s pravom glasa ima preko 400.000 a poštom ih je jedva na zadnjim izborima glasalo 20.000.
Da je hrvatski a ne finski premijer Plenković bi mu morao pomagati u tome.
No šutnja HDZBIH i HNS stranaka oko Milanovićevog sukoba s Plenkovićem, pokazivanje jasnog straha pred Plenkovićem i služenje partiji u Zagrebu umjesto narodu i njegovim interesima mogli bi imati kontraefekt.
Do razine da bi takvo ponašanje HDZBIH ako se nastavi, moglo izazvati opću apstinenciju samih Hrvata u BIH. Razočaranost u njihov kukavičluk.
Uz to sve HDZBIH ima drugi važan problem. Kadrove. Nevidljive i šutljive kadrove.
Njihove tzv. političke akademije nisu proizvele političke kadrove. Služile su same sebi. Stvorile su poslušnu, pogubljenu, beskarakternu generaciju. Neprimjetnu u javnosti. Neka se ne ljute što ih nismo primjetili. Možda oni postoje ali mi ne znamo za njih. Niti itko zna.
Izlaznost na izbore s druge strane generiraju karizmatične političke individue. Ne samo ljudi znanja nego ljudi koji imaju politički talent i dramaturšku notu političkog nastupa. Osjećaj za trenutak i rečenicu.
Ovih dana primjetit ćemo kako se oni koji se češljaju za liste, a godinama šutljivo uzurpiraju mjesta, ne govoreći i ne čineći ništa, pokušavaju domoći novinskih članaka. I to će smatrati velikim podvigom u svojoj karijeri. Iako su sve ove godine mogli puniti članke svojim izjavama u parlamentima. Koje eto nikad nismo čuli. Neka se ne ljute, možda su oni nešto i rekli, al to nitko živ nije čuo niti primjetio.
Vjerujemo da će šutljivcima pomoći i bošnjački mediji jer je njima u interesu da u parlamente uđu šutljivci.
No ponavljanje gluhonijemijh listi Čoviću bi se opet moglo odbiti od glavu.
On je tog svjestan, međutim ne možeš iz naroda kojeg je HDZ dopustio na kuhanje i dinstanke fratrizanima, koji u njima ubijaju svaki politički nerv i pretvaraju ih u katotalibansku molitvenu zajednicu probuditi preko noći duh aktivne političke zajednice.
Evo trik pitanja kojim ćemo završiti ovaj tekst a postavljamo ga vodstvu HDZBIH i HNS-a:
Što mislite koliko će prosvjednika studenata danas biti pred HRT-om i gađati Komšića jajima u glavu ili stajati performativno s trakom na ustima, kao simbolikom nasilja nad našim narodom koju taj čovjek Bošnjak, provodi godinama?
Ili će biti , na jedan poseban način, na misama?
Ili će možda polagati cvijeće i svijeće na Kamenitim vratima?
HDZBIH pred sobom ima situaciju ulaska grlom u jagode u izborni proces.
Kad se već odbilo razgovarati o općem bojkotu, ali na način da se na bojkot prisile svi, red bi bio da razmisle o načinima kako izazvati masovni izlazak.
Šutnja HDZ mumija u Saboru te trčkaranje za Plenkovićem i Radmanom, ignoriranje Milanovića, predsjednika kakvog ste sanjali a sada nemate srca stati uz njega, mogla bi presuditi samom postojanju HDZ-a BIH.
Narod je očekivao više.
I da , na kraju , treće pitanje su mediji. HDZ kantoni su puni love. Oni služe za podjelu plaća uhljebima. Pa se HDZ premijeri hvale povećanjem plaća.
Za to vrijeme HDZ koji vlada kantonima što mislite koliko ulaže u medije i čime oni to misle voditi fajt sa SDA, strankom koja nadzire desetine portala, 20 privatnih televizija i dvije državne. I kojima u leđa puše američki N1.
Hrvati u BIH su danas narod s nula portala. I jednom nebitnom TV.
Portali koje čitate nisu produkt hrvatske politike i naroda. Nego luđački projekti par privatnika. HDZ nije stvorio čak niti medije. A tvrde da će uraditi međužupanijsko vijeće. I možda čak i entitet.
Hoće li nam entitet imati medije? Hoće li imati političku ili molitvenu javnost? Hoće li se u njemu smjeti slaviti žrtva Hrvata na Sutjesci ili ćemo i dalje biti učeni da se gadimo nad žrtvom tih ljudi? Hoćemo li i dalje gledati bivše udbaše kako nam sole pamet o Križnom putu na Bleiburgu i na tojh muci i žrtvi rade biznise?
Ukratko, hoćemo li podizati kovane ograde u Trećem ili ćemo kovati neko novo hrvatsko političko društvo, otvoreno za poglede?
Sudeći po ovome što smo danas, teško.
wpDiscuz
