Udari mađarski MOL maksimalno s pravne strane, goni im kazneno menadžere, izmijeni zakon. A sve kako bi Vlada RH imala što bolju pregovaračku poziciju u razgovorima o otkupu Ine. Taj izuzetno ambiciozni tajni plan skovao je Most dok je još bio u partnerstvu s HDZ-om, a o njemu nitko iz Vlade nikad nije govorio u javnosti, što je donekle i očekivano. Dokument koji smo dobili skovan je u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike nekoliko dana nakon što je premijer Andrej Plenković na Badnjak najavio otkup Ine.
“Istina je da smo ga pripremili i on je provediv, ali HDZ ga na kraju nije niti prihvatio niti proveo. Mi imamo pravne alate koje uopće ne koristimo”, potvrđuje nam autentičnost dokumenta Ante Čikotić, jedan od bližih suradnika Bože Petrova i tadašnji državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. Prema tom planu, već ove zime Vlada je trebala izmijeniti Zakon o privatizaciji Ine. U dokumentu se navodi da bi se praktički pod krinkom ispunjenja zahtjeva Europske komisije izmijenio zakon kako bi onemogućio bilo kakvu prodaju Mađarima bez državne suglasnosti i propisao niz uvjeta za energetsku sigurnost opskrbe.
“Propisali bi se jasni kriteriji pod kojima je Vlada ovlaštena ograničiti slobodu raspolaganja dionicama Ine. Sve u skladu s EU regulativom. One bi se primjenjivale samo ako postoji ozbiljna prijetnja sigurnosti i javnom poretku”, stoji u dokumentu. Na zaobilazni način se u biti htjelo ograničiti da Mađari mogu nekome prodati svoj udio bez suglasnosti Vlade. Slovenija je nedavno učinila isto kako bi spriječila neovlaštenu kupnju dionica Petrola od fonda J&T. No, s druge strane, krenulo bi se i u ozbiljni sukob s mađarskom upravom i članovima nadzornog odbora.
U tajnom planu stoji da treba u roku dva mjeseca prikupiti i ocijeniti može li se protiv članova uprave Ine pokrenuti postupak pred Trgovačkim sudom, ali i podnijeti kaznene prijave protiv njih. Razlozi su veoma ozbiljni, a skicirana su samo djela za koja bi ih se teretilo. Moguća kaznena prijava bi išla zbog kaznenog djela zlouporabe povlaštenih informacija po prijavi Hrvatske regulatorne agencije još prije šest godina. Taj slučaj je neotvoren i datira iz vremena otkupa dionica Ine. Također je plan bio dignuti prijave za pranje novca, i to u sklopu davanja mita 2009. godine, za što je trenutačno ponovljeno suđenje Ivi Sanaderu. U dokumentu se navodi da su već sakupljeni dodatni dokumenti, ali treba još zatražiti dodane dokumente i ostvariti kontakte s austrijskim istražiteljima. Sve je trebalo u roku mjesec dana prikupiti ministarstvo, a onda politika odlučiti što će dalje. Inače, postupke te vrste vodi DORH, ali mostovci su, izgleda, odlučili iskoristiti sve oružje koje im je bilo na raspolaganju. Poseban napor bi se, prema tom planu, uložio u koordinirani napor da Hrvatska dobije arbitražu u Washingtonu oko plinskog biznisa. Dokument otkriva da treba osigurati dodatne zajedničke aktivnosti u prikupljanju dokaza o ništetnosti ugovora koji su nastali korupcijom, a za to bi se uključio niz ureda. Također bi se u roku 60 dana trebalo utvrditi što sve država može učiniti i pronaći da bi dokazala da Ina i/ili MOL ipak nisu poslovali prema zakonu. Od sedam točaka postoje i dvije blaže. Jedna je proučiti što su druge države učinile u sporovima s MOL-om i koristiti to iskustvo. Jedna od točaka je ono što je Vlada tek sad ispunila: angažiranje savjetnika i preliminarna procjena vrijednosti Ine. Iako mjere izgledaju kao žestoki okršaj države u stvarima u koje se i ne bi mogla miješati, Ante Čikotić smatra da se radi o legalnim pravnim mjerama koje su razmatrane.
“Ne, nije bio cilj zaratiti s Mađarima. Sve je to u kontekstu određivanja prave cijene i vrijednosti Ine kako bi na kraju bio čist račun i duga ljubav. Dodana mjera je bila ono što savjetujem i sad Vladi: moraju napraviti financijsku forneziku Ine. Otkad smo najavili da ćemo otkupiti udio od skoro 50 posto, ove godine Ina naglo izvrsno posluje. Bojim se da se kroz brojke bilda umjetno njena vrijednost jer mađarska strana drži sve konce u rukama”, kaže Čikotić. On smatra da postoji niz otegotnih okolnosti s kojima se dodatno može odrediti, po njemu, realna cijena Ine. Primjerice, to što Mađari nisu poštovali dioničarski ugovor i ulagali u rafinerije te u istraživanje i razvoj. Plan je imao veoma konkretne rokove i aktivnosti, a trebao se provoditi već od zime. Međutim, to se nije dogodilo. Vlada je tek krajem kolovoza donijela zaključak da će tek pozvati ugledne svjetske kuće, među kojima će izabrati savjetnika. Prava vrijednost Ine potpuno je nepoznata i koliko bi uopće trebala biti plaćena. Sve procjene će potrajati, a pitanje je hoće li na kraju i doći do otkupa jer se on sad spominje tek kao mogućnost u budućnosti.