Damir Hadžić, bivši nogometaš Sarajeva i povremeni trener, došao je na utakmicu između NK Žepče i HŠK Zrinjskog s jednom jednostavnom željom – podržati klub iz mjesta koje smatra svojim. No, umjesto sportskog duha, na stadionu ga je dočekalo nešto što je opisao kao „duboko razočaranje“ – skandiranje „hrvatsko Žepče“ i „HVO“ te gromoglasni aplauzi publike. I tako, kao u nekom lošem vicu, Hadžić je završio svoj posjet stadionu ranije nego što je planirao.
Hrvatsko Žepče? A gdje je moje?
„Došao sam na utakmicu da podržim klub iz bosanskog Žepča,“ započeo je svoju objavu Hadžić, a završio s dubokim razočaranjem, jer, kako kaže, očito je došao u „neko hrvatsko Žepče“. U redu, možda je teren bio malo sklizak, a trava zelenija na drugoj strani, ali da čovjeku toliko zasmeta par skandiranja?
Hadžiću smeta što su navijači Zrinjskog, Ultrasi, skandirali svoje uobičajene parole, a publika domaćeg Žepča na to odgovorila – aplauzom. I tu je pukao film. „Osjećao sam se kao građanin drugog reda,“ napisao je Hadžić, iako bi neki mogli reći da je zapravo osjećao težinu lokalnih navijačkih simpatija.
Stadion – mjesto gdje politika uvijek dobije besplatan ulaz
Sport i politika, stari prijatelji koji nikada ne plaćaju kartu, ponovno su se sreli na tribinama. Jer, što je stadion ako ne mjesto gdje se može malo pjevati, malo vikati i, naravno, malo provocirati? Ali, za Hadžića, sve je to bilo previše. „Ne može mi netko skandirati ‘hrvatsko Žepče’,“ kaže on. Jer, zaboga, što ako netko ozbiljno pomisli da postoji „hrvatsko“ i „bošnjačko“ Žepče? Što ako se publika jednostavno dobro zabavljala, a nije se pitala o geopolitičkom značenju svog aplauza?
Svi u istom timu, ali na različitim stranama
Hadžićev bijeg s tribina simbolizira dublju podjelu unutar BiH, gdje čak i nogomet postaje bojno polje identiteta. Ali dok su jedni aplaudirali, a drugi napuštali stadion, prava lekcija ostaje izgubljena negdje između zvižduka i skandiranja. Možda je vrijeme da se zapitamo – je li stadion pravo mjesto za ovakve bitke? I, iskreno, je li Damir Hadžić došao na utakmicu podržati klub ili dokazati poantu?
Na kraju, Hadžić je otišao kući, Zrinjski je pobijedio, a tribine su se ispraznile. Jedino što ostaje je pitanje – što se više čuje, skandiranje Ultrasa ili tišina razočaranog bivšeg igrača?