TRUMPOVA administracija ne gaji samo antipatije prema Europskoj uniji, ona je želi uništiti. Ovako kolumnistica Guardiana Natalie Nougayrède počinje svoj članak o opasnosti koja EU prijeti od njene dugogodišnje saveznice s druge strane Atlantika.
Putovanje američkog ministra vanjskih poslova Mikea Pompea u Europu prošlog tjedna bilo je epizoda tri ovog napada, dizajniranog da iskoristi podjele između istočnog i zapadnog bloka EU-a. Prva epizoda ove kampanje bila je govor Donalda Trumpa u Varšavi 2017. koja je bila prožeta nativističkim nacionalizmom. Druga epizoda bila je Trumpovo uvođenje carina 2018. i njegovo raskidanje ključnih međunarodnih sporazuma poput Iranskog nuklearnog sporazuma i Sporazuma o nuklearnim snagama srednjeg dometa ove godine.
Sve navedeno ima vrlo konkretan utjecaj na Europu, za razliku od Trumpovih tvitova i uvreda koje upućuje saveznicima, piše Nougayrède.
Europa, međutim, pokušava pružiti otpor. Angela Merkel, Trumpova omiljena meta u EU, dobila je stajaće ovacije u subotu na godišnjoj konferenciji u Münchenu na svom govoru o blagodatima multilateralizma. No možda tek trebamo u potpunosti doživjeti s čime se EU mora nositi u ovoj novoj Trumpovoj eri. Čovjek koji sada šapće u Trumpovo uho je John Bolton, njegov savjetnik za nacionalnu sigurnost, a njegov “brand” anti-EU ideologije bio je jasno vidljiv tijekom Pompeove turneje Budimpešta – Bratislava – Varšava.
Trump, Pompeo i Bolton opet šikaniraju “staru”, a favoriziraju “novu” Europu
Pompeo je napravio dvije bitne stvari. Prvo, iskoristio je tridesetu godišnjicu sloma komunizma u istočnoj Europi kako bi isticao američku bliskost zemljama koje su se izborile za slobodu od Sovjetskog Saveza – dok je u isto vrijeme progledao kroz prste desničarsko populističkim vladama koje je EU opomenuo zbog srozavanja njihove demokracije.
Drugo, Pompeo je kroz svoj izbor destinacija pojačao podjele između zemalja koje su nekad bile iza komunističke “Željezne zavjese” i onih koje nisu. To je lukavo manipuliranje osjetljivošću istočnih Europljana, kojom dodatno manipuliraju demagozi u tim zemljama, a koja otežava sposobnost EU-a da se ujedini posljednjih godina.
To donekle podsjeća na američku invaziju na Irak 2003. oko koje se Europa podijelila, na što je tadašnji američki ministar obrane Donald Rumsfeld skovao termine “stara Europa” (po njegovom shvaćanju, ona loša) i “nova Europa” (ona dobra). No velika razlika u odnosu na danas je ta što se europski projekt muči s održavanjem iznad površine, dok su tada euro-optimisti predviđali da će EU “voditi 21. stoljeće”.
Još ranije, 2000. godine, Bolton je napisao članak naslovljen “Trebamo li shvaćati globalnu vladavinu ozbiljno?” koji pomaže bolje rastumačiti američku strategiju danas. Dapače, taj članak može se čitati kao vodič kroz planove Trumpove administracije za uništenjem EU-a, ističe Nougayrède.
Bolton: EU je vodeći izvor globalističkih politika
U njemu Bolton napada “globaliste” koji žele svezati nacionalne države u mrežu međunarodnih sporazuma i normi koje ograničavaju njihov suverenitet. Demokratski mandat može postojati samo na nivou nacije, tvrdi Bolton. Usput se obrušava na nevladine udruge i civilno društvo “koje sebe vidi iznad nacionalne politike” i “neograničeni” raspon međunarodnih institucija. EU je, prema Boltonu, “vodeći izvor supstantivnih globalističkih politika”, ali i prijetnja američkim interesima.
“Europske elite nisu zadovoljne samo transferiranjem vlastitog nacionalnog suvereniteta Bruxellesu, one su također odlučile, ustvari, transferirati neke od naših institucija i normi diljem svijeta, praveći tako od Europske unije minijaturnu prethodnicu globalnoj vladavini”, piše Bolton u ovom članku i dodaje kako je EU “obojen očitim antiamerikanizmom”. A 18 godina kasnije, Trump je nazvao EU “neprijateljem” Amerike, smještajući ga u istu kategoriju s Kinom i Rusijom.
Upravo Trump je, može se reći, učinio više da potakne antiamerikanizam u Europi od bilo kojeg drugog američkog lidera. S ovim u vidu, jasno je da konvencionalna objašnjenja Trumpovog antagonizma prema EU kao trgovinskom bloku, radi jačanja američkog izvoza, i njegove osobne antipatije prema Merkel, ne pružaju cijelu sliku. Ustvari se radi o široj ideološkoj bitci oko vrste globalne vladavine koju ćemo imati.
Washington i Moskva paralelno napadaju EU
Naime, pogrešno bi bilo misliti da Trumpova administracija nema ideologiju, samo komercijalne interese. EU, iako ne može parirati SAD-u na vojnom i ekonomskom planu, utjelovljuje nešto što Trump i Bolton preziru. A Trumpov tim posebno iritira to što se veće EU države sada pokušavaju suprotstaviti Washingtonu, primjerice uspostavom novog mehanizma za zaobilaženje sankcija koje je Trump nametnuo Teheranu.
Pompeo je u svojim govorima često spominjao slobodu i neovisnost istočnoeuropskih nacija, ali je prešućivao zaslugu EU-a za istu. To je opet u skladu sa stavom koji je Bolton izrazio u svom članku iz 2000. “Svi Amerikanci slave svoje individualne slobode i žele da i drugi diljem svijeta uživaju iste takve slobode”, napisao je Bolton, ali uz opasku da je u EU “rubrika ljudskih prava raširena u raznim dimenzijama kako bi postala važna komponenta globalističkih napora da ograniče i osramote neovisnu primjenu sudskih i političkih ovlasti nacionalnih država”. Baš kao što danas Budimpešta i Varšava prigovaraju Bruxellesu zbog njegovog odgovora na njihovo gušenje neovisnog sudstva, medija i civilnog društva.
Pompeo je u Budimpešti večerao s Viktorom Orbanom, koji ususret izborima za Europski parlament želi izmijeniti Europu u skladu sa svojom vizijom “neliberalne demokracije”. Možda se Pompeo i Orban ne slažu oko Rusije, ali vjerojatno dijele zajedničke vrijednosti.
Pompeov posjet bio je dar neprijateljima EU-a, kao i dodatan napad na samu egzistenciju EU-a, zaključuje Nougayrède. Europa se poslije Drugog svjetskog rata podigla na noge zahvaljujući američkoj vojnoj zaštiti i financijskoj pomoći. Danas se EU suočava s paralelnim političkim ofenzivama iz Washingtona i Moskve, ne samo zbog toga što čini, već zbog toga što jest. Što prije to Europljani shvate, to bolje.
wpDiscuz