Kako god zavšilo, finale SP-a u Rusiji u nedjelju ono je koje nogomet kao sport, FIFA kao organizacija i svijet zaslužuju. Hravtska i Francuska dvije su reprezentacije koje su to svojim dosadašnjim pristupom i pokazale.
Svjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji ostat će upamćeno i po jednoj stvari koja definira nogomet – timskom duhu. Upravo timski duh na SP-u u Rusiji ono je što u svojem komentaru za ugledni britanski list The Guardian naglašava ugledni bivši reprezentativac Njemačke Thomas Hitzlsperger.
“Timski rad trijumfirao je iznad individualne briljantnosti, pa je pravedno da finalisti (SP-a) najbolje odražavaju tu promjenu”, piše Hitzlsperger.
Za mnoge iznenađenje, ali i odraz turnira iza nas
Finale između Francuske i Hrvatske za mnoge je iznenađenje SP-a u Rusiji, ali je ono i dobar odraz samog Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji, čiji vrhunac nastupa u nedjeljnoj utakmici, u kojoj hrvatska nogometna reprezentacija ima priliku zauvijek ostati upisana u povijest nogometa, zbog razloga kojih je toliko da ih doista više nema smisla ponavljati.
Hitzlsperger, gledajući unazad na turnir, piše kako je dosad bio pun iznenađenja te da je svijet dosad mogao vidjeti drugačiji tip nogometa potreban za uspjeh i prolaz u daljnje faze natjecanja. “Taj pristup baziran je na timskom radu i držanju osnivnih principa umjesto oslanjanja na individualne igrače i trenutke”, kaže Hitzlsperger.
“Francuska i Hrvatska najbolje su zastupale tu promjenu, niti jedna nije zablistala ali su obje pokazale konstantan i naporan rad te će stoga (zasluženo, op.a.) voditi bitku za konačnu nagradu u nedjelju”, kaže Hitzlsperger.
Francuzi još nisu pokazali maksimum i zato su najopasniji
Što se Francuza tiče, oni su s pravom favoriti nedjeljnog finala, piše Hitzlsperger i ta bi im pobjeda donijela drugi naslov svjetskih prvaka dosad. Kompletna su momčad, solidni u obrani, dobro uravnoteženi u sredini i u stanju igrati doista lepršavo u napadu, kaže Hitzlsperger, koji je posve precizno uvidio Deschampsovu taktiku.
“Ipak, oni nisu (u napadu) to činili toliko često tijekom turnira, zbog izbornikove politike niskog rizika i dojma da momčad ne čini više od onog što je potrebno da bi dobili utakmicu”, piše Hitzlsperger.
Nijemac u komentaru s pravom zaključuje da se ne može oteti dojmu da se u Deschampsovoj taktici osjeća da Francuska ima još rezerve, još brzina u koje može ubaciti te da ih upravo to čini i najopasnijim protivnikom. “Protiv njih ne možete u nižu brzinu niti na sekundu”, kaže.
Hrvatski “pedal to the metal” pristup
Hrvatskoj, s druge strane, Hitzlsperger savjetuje igru strpljenja i nepreuzimanje prevelikog rizika i ostavljanja ranjivosti u obrani, kao tijekom prvog poluvremena utakmice s Engleskom u polufinalu, gdje je rezultat mogao biti i veći u korist Engleza.
“Ipak, Hrvatska je u drugom poluvremenu pokazala da su zapanjujuće zrela i otporna momčad te da, za razliku od Francuske, igraju do svojih apsolutnih limita. Oni će gurati Deschampsove igrače da idu do kraja”, piše Hitzlsperger.
“Pobjednik na sredini terena dobit će tu utakmicu”
Hrvatska će utakmicu pokušati pretvoriti u igru s puno kontakta jer to je stil igre koji njezini igrači, pogotovo Mario Mandžukić, vole. Igrao sam s njim u Wolfsburgu i osim što je vrlo dobar strijelac on je i doista vrijedan radnik, i na treningu i na terenu. On se stalno kreće i stalno zagorčava život obranama i osim što je spreman prihvatiti izazov, koliko dobije, toliko će i dati. On ne poznaje strah”, niže epitete za prvog napadača Vatrenih Hitzlsperger.
Hvali i Rebića te i za njega kaže da ne bježi od kontakta i da voli taj stil igre. Hitzlsperger kaže kako Mandžukić i Rebić vode momčad i postavljaju ton za sve iza sebe.
“Mandžukić je to pokazao protiv Engleske, dajući ubojit dodir s loptom u ključnim trenucima”, kaže Hitzlsperger.
Luku Modrića Hitzlsperger je ostavio za kraj. “Nema sumnje tko je najbolji igrač Hrvatske. Luka Modrić bio je sjajan tijekom čitavog turnira, a posebno protiv Engleske u drugom poluvremenu, gdje je uz Ivana Rakitića vodio konce utakmice. Igrao sam protiv njega dok sam bio u West Hamu, a on u Tottenhamu i još sam uvijek istraumatiziran tim iskustvom. Nisam mu se mogao niti približiti, on je dodao kad treba, driblao kad treba i ustvari nije napravio pogrešku svih 90 minuta”, prisjetio se.
Ekvivalent Modriću kod Francuske Hitzlsperger vidi u N’Golo Kanteu i tu predviđa veliku borbu na sredini terena. “Koji god tim dobije bitku na sredini terena, dobit će i tu utakmicu”, kaže Hitzlsperger.
“Nije to Liga prvaka…” Ne, ovo je Svjetsko nogometno prvenstvo
U konačnici, Hitzlsperger se ne slaže s mišljenjima mnogih da je Svjetsko nogometno prvenstvo dosad bilo odlično. Tu je možda malo pobrkao kruške i jabuke, uspoređujući ga, u inferiornom položaju, s Ligom prvaka.
“Ne slažem se s tom procjenom. Bilo je nepredvidivo, interesantno i zabavno, ali ukupno gledajući, nedostajalo je (individualne op.a.) kvalitete, posebice na razini koju daje Liga prvaka. Bio je to turnir koji se više bazirao na odličnom timskom radu, nego odličnim timovima, pa otud i dva tima koja su završila u finalu prvenstva”, Hitzlspergerov je zaključak.
Što je bit nogometa?
Podsjetimo, Dnevnik Nove TV napravio je usporedbu četiriju reprezentacija u polufinalu SP-a, gdje se i na papiru moglo vidjeti da je riječ o fantastičnim (i fantastično spremnim) momčadima, s individualnim igračima svjetske klase i ugleda, sposobnima pokazati i dokazati kvalitetu. Ipak, pozornica svjetskog nogometnog prvenstva zahtijeva nešto posve drugo, a to su Francuska i Hrvatska pokazale tijekom turnira – da igraju kao tim i da igraju za svoju naciju, noseći njihov ponos i emocije.
Sada dva najbolja tima fantastičnih pojedinaca na planeti, s višim ciljem, koji im je sad nadohvat ruke, trebaju još jednom, posljednji put na ovom prvenstvu pokazati da im je stalo do tog cilja. Trebaju pokazati, još jednom, sada kad su ulozi najveći, da mogu igrati kao tim.
Nije li (i) to bit nogometa?