Ne, ne, drage moje i dragi moji, nije ovo više Bosna i Hercegovina. Danas, u ovom svetom trenutku, možemo ponosno reći – Federacija BiH je postala Guam. Ali ne onaj turistički raj s plažama i koktelima pod palmama. O, ne. Ovo je onaj drugi Guam – američka kolonija, bez prava glasa, bez dostojanstva, bez ičega osim poslušnosti prema dalekim gospodarima.
Jer eto, prije nego što je naš Parlament stigao dići ruke, na ekranu se pojavio sam veliki ambasador Murphy. Kao Mesija. Ili možda kao direktni prijenos s Wall Streeta. Nema veze. Poruka je bila jasna: “Usvojiti odmah.” I oni, naravno, usvojiše. Jer kad ambasador Murphy kaže “skači”, vi ne pitate “zašto?”, nego “koliko visoko, gospodine Murphy?”
Dignu se ruke, jedno po jedno, kao u nekoj grotesknoj kazališnoj predstavi. Svaka ruka diže komadić suvereniteta i baca ga u ponor. Zastupnici ni ne trepnu, kao da im je Zoom himna SAD-a koja tiho svira u pozadini isprala mozak. A zakon? Koga briga za zakon. Bitno da je Murphy rekao da je “za naše dobro”. I kad Murphy kaže da je za naše dobro, vi klimnete glavom. Jer tko smo mi da sudimo što je dobro za nas?
I onda, kao šećer na kraju, Kasim Trnka. Naš legalist, naš ustavni genij, čovjek koji bi nam mogao objasniti i da je Napoleon bio legalni zastupnik Dalmacije. “Ustav je fleksibilan,” veli Trnka. Nigdje ne zabranjuje da strani ambasador se javlja videolinkom. “Ako može tri predsjednika, može i jedan ambasador na Zoomu.” Dodao bi još možda da je to znak napretka – digitalni kolonijalizam, demokracija 2.0.
Ali znate što? Ovo je sramota. Trenutak kad prestaješ biti država, a počinješ biti bilježnica u ruci stranog ambasadora. Guam, drage moje i dragi moji, Guam je naš. Pa uživajte.
IURKOV l Poskok.info
wpDiscuz
