Ultimativni roman francuskog romantizma, “Graziella”, prvo je djelo Alphonsea de Lamartinea prevedeno na hrvatski jezik. Radi se o kratkom romanu o sentimentalnoj, nježnoj ljubavi koja doživljava neminovno tužan kraj. Pripovjedač, tek stasao mladić, s prijateljem odlazi na putovanje Italijom, tamo obilaze spomenike, lutaju ulicama i naposljetku, željni avantura, pristižu u Napulj. Jedna olujna noć na moru dovest će ih u život siromašne ribarske obitelji: djeda, bake, unuke Grazielle i dvoje malih unuka. Mladi aristokrat u tolikoj mjeri će se zbližiti s ribarskom obitelji da će se naposljetku k njima i preseliti, znajući da će toj asketskoj epizodi njegova života jednom neminovno doći kraj. Ljubav između Grazielle i plemića najprije je bratske naravi, sve dok se s njezine strane ne razviju dublji osjećaji.
Priča se najprije pojavila u sklopu Lamartineove serije memoara koje je počeo objavljivati 1849. godine u novinama La Presse. Iako se smatralo da je priča autobiografskog karaktera i da je Lamartine na svojim proputovanjima Italijom 1812. doista bio u sentimentalnoj vezi sa siromašnom djevojkom, kasnije se razotkrilo da je sadržaj “Grazielle” u cijelosti fikcionalan. Osim ljubavne priče, zanimljivi su pasusi i o Rimu i Napulju 19. stoljeća, arhitekturi, umjetnosti, krajoliku i uopće dinamici društvenog života. Unatoč povijesnoj distanci, oštro povučenim linijama među klasama, aristokratskom idealiziranju siromaštva, pomalo i naivnom portretu nezrele ljubavi, “Graziella” je dobro ostarjela, poput svakog književnog djela koje nema rok trajanja.