GRAD PODIJELJEN NA DVA SVIJETA Priča o mostu koji blokira put Srbije prema Europskoj uniji

Most preko rijeke Ibar u Mitrovici već je 16 godina simbol podjele Kosova i nemoći međunarodne zajednice, poprište međuetničkih sukoba, a danas je vjerojatno i glavna prepreka napretku Srbije u procesu pregovora o članstvu u Europskoj uniji.

“Kakve veze ima most u Mitrovici s uvjetima za otvaranje poglavlja u pregovorima s EU”, kaže srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, pokušavajući sugerirati da EU “postavlja Srbiji nove, dosad nepoznate uvjete”. Na to u Bruxellesu reagiraju s kiselim osmijehom te poručuju političkim liderima Srbije da se ne prave ludi jer točno znaju kakve veze ima taj most s uvjetima. Još više bi Srbiji trebalo biti jasno zašto upravo Njemačka inzistira da sudbina tog mosta bude kriterij za napredak.

Most kao ‘Park mira’

Taj most nije običan. Preko njega se ne odvija promet iz jednog u drugi dio istoga grada. Promet je nemoguć jer je iznad mosta napravljen park, posađena su stabla, trava i cvijeće te postavljene klupe. Na tim klupama sjede policajci, i Srbi i Albanci, iako ne misle na istu državu kad kažu “naša država”. Da biste prešli tim mostom u sjeverni dio grada, možete ići pješice, ali tamo vas netko mora pričekati. Taj su most godinama blokirali oni koje su i Kosovo i međunarodna zajednica smatrali “paralelnim strukturama”, a svi su znali da su to zapravo državna tijela Srbije ili osobe koje su pod nadzorom Srbije, bez obzira na to jesu li se zvali “čuvari mosta”, “civilna zaštita” ili MUP Srbije.

Lani je, nakon dugo godina, iznenada maknuta barikada s tog mosta. Albanci su počeli slaviti ujedinjenje grada. Samo nekoliko sati kasnije teška je mehanizacija iz sjevernog dijela grada dovezla velike betonske ploče i zemlju te su počeli praviti “Park mira” koji je postao nova barikada između dva dijela grada. Iza mosta je asfaltna cesta izrovana tako da se njome ne može voziti. Takav prizor u tom dijelu Mitrovice šokira predstavnike EU koji u Bruxellesu toliko čuju o velikom uspjehu u normalizaciji odnosa između Kosova i Srbije, upravo zahvaljujući dijalogu koji u Bruxellesu pomaže EU, da im je nepojmljivo priznati da se situacija na terenu uvelike razlikuje od njihove percepcije. Sloboda kretanja, integracija Srba sa sjevera u institucije Kosova i ukidanje paralelnih struktura konkretnii su rezultati tog dijaloga, vjeruju u Bruxellesu.

Bez slobode kretanja

Kad je taj park niknuo na mostu, predstavnici kosovske vlade najavili su da će “za dan-dva” biti uklonjen. Poslije su govorili da će ga ukloniti EULEX i sami Srbi koji su ga postavili jer su takva jamstva dobili iz Bruxellesa. Ali, “Park mira” je tamo već godinu dana i svima je jasno da to nije slučajno, spontano.

No, u Mitrovici se odmah vidi da je realna situacija na terenu drugačija. Slobode kretanja nema. U sjevernom dijelu grada sve je pod kontrolom države Srbije, a u južnom kosovskih institucija.

Putin na plakatima

Na sjeveru vas preko mosta odmah dočekaju zastave Srbije, često i plakati s likom srpskog premijera Aleksandra Vučića, ali i ruskog predsjednika Vladimira Putinate bjeloruskog Aleksandra Lukašenka. Nema nikakvih znakova da je to Kosovo. Nema čak ni dvojezičnosti, niti ploča na oba jezika.

U ostatku Kosova, koliko god malo Srba živjelo, svi su natpisi i na albanskom i na srpskom. I predstavnici Srba u kosovskim institucijama, s Liste srpske koja je sastavljena uz nalog Beograda, nisu u kosovskim institucijama jer je jedan od ministara kosovske vlade iz srpske manjine dobio otkaz zato što je, kako smatraju Albanci, uvrijedio žrtve izjavom da nikad nije čuo da je nad Albancima uMiloševićevo vrijeme počinjen zločin. Zapravo, Srbi iz sjevernog dijela Kosova prvi su put izašli na kosovske izbore, ali i kad su postali članovi kosovske vlade svojom su vladom smatrali onu u Beogradu.

Srbija ima jasan uvjet

I to je problem za napredak Srbije prema EU jer se takvo stanje može promijeniti samo ako to Srbija doista želi. Srbija se više ne može izvlačiti da nema utjecaja na tamošnje Srbe jer u to, pogotovo u Berlinu, ne vjeruju. A Berlin ima točne informacije o tome što se događa u Mitrovici jer godinama ima puno svojih vojnika u sklopu NATO-ove misije KFOR i civilne misije EULEX.

EU je, na inzistiranje Njemačke i Britanije, normalizaciju odnosa s Kosovom postavila Srbiji kao uvjet za napredak prema eurointegracijama. Taj bi se napredak trebao pretvoriti u “sveobuhvatnu normalizaciju”, a to bi se, kako i piše u pregovaračkom okviru EU, trebalo ostvariti putem “pravno obvezujućeg dokumenta”. Na pitanje što to znači, u Bruxellesu kažu da je to “više nego jasno” i da će Srbija na kraju procesa, ako želi u EU, morati priznati postojanje Kosova kao susjedne države. “To nisu novi ili dodatni uvjeti. Uvjet dobrosusjedskih odnosa i regionalne suradnje je uvijek bio isti svima u regiji i dio je procesa proširenja. Srbija zna da je Kosovo uvjet, ali ne i jedini”, poručuju iz EU.

Podsjećaju da se pregovara o 35 poglavlja, a Kosovo je politički uvjet koji ne znači da će zbog njega EU odustati od ostalih kriterija. Iako Njemačka najviše inzistira da Srbija ispuni uvjete, pogotovo one koji se tiču sjevernog dijela Kosova, slobode kretanja, pa i otvaranja za promet mosta iznad Ibra, to su sad i uvjeti EU. Jer, Srbija u procesu pristupanja pregovara s državama članicama, a ne s Europskom komisijom i za svaki korak u procesu mora imati pristanak svih 28 članica.

EU: Nema popuštanja

U Berlinu, ali i nekim drugim glavnim gradovima, procijenili su da se na početku pregovora Srbiji mora dati jasna poruka da neće biti popuštanja. Minimum koji traže je implementacija onoga što je dogovoreno u Bruxellesu, a u to se ubrajaju sloboda kretanja, dozvola da Kosovo ima međunarodni telefonski pozivni broj, postavljanje stalnih graničnih prijelaza između Kosova i Srbije – bez obzira na to zovu li se “granični” ili “administrativni”, ukidanje svih paralelnih struktura i razbijanje organiziranog kriminala. Postignut je dogovor o sudovima: biti će u sklopu kosovskih zakona, ali će šef suda u tom dijelu Kosova biti iz srpske manjine. A broj sudaca i tužitelja određivat će se po etničkom ključu.

Ono što je zajedničko i Albancima i Srbima u Mitrovici jest težak život i nedovoljna informiranost što za njih točno znače dogovori postignuti u Bruxellesu. Svatko misli da oni na drugoj strani žive bolje i da njih više podupire međunarodna zajednica. Prave komunikacije zapravo nema, a najbolje surađuju, kao što je bilo i u drugim krajevima bivše Jugoslavije, kriminalci.

Kosovski predstavnici kažu da su dogovorima u Bruxellesu “vratili suverenitet na cijeli teritorij”, ali Srbi na to gledaju drukčije i tvrde da time nipošto ne priznaju postojanje Kosova kao države. Svatko ima svoju verziju dogovora, a EU namjerno ne želi ništa pojasniti te prepušta da obje strane, prema svojim potrebama, svojoj javnosti same objasne rezultate dijaloga i što se misli pod “normalizacijom odnosa”.

U međuvremenu stabla posađena na mostu rastu, a Srbija još uvijek nije dobila zeleno svjetlo za otvaranje poglavlja 35, koje se formalno zove “Ostala pitanja”, jer Berlin i London ne vjeruju da je učinila dovoljno za normalizaciju odnosa s Kosovom. Dokaz za to je “Park mira” na ibarskom mostu.