Published On: Tue, Sep 8th, 2020

Grabovica – primjer etničkog čišćenja Hrvata

Grabovica je hrvatsko selo povrh Mostara smješteno uz samu rijeku Neretvu. U vrijeme muslimansko – hrvatskog rata, Grabovica je od 10. svibnja 1993. bila pod kontrolom postrojbi Armije BiH. Na prvi pogled se činilo da će hrvatski civili biti zaštićeni i da će suživot u ratnim vremenima i takvim okolnostima koliko toliko funkcionirati. Nekoliko mjeseci poslije, u Grabovici su ciljano pobijeni hrvatski civili. Točnije, stravičan pokolj dogodio se 8. i 9. rujna 1993. u sklopu napadne operacije Armije BiH poznate pod nazivom “Neretva 93”.

piše: Hrvoje Mandić/Bild.ba

Neretva 93 i Grabovica

Ovoj odluci su prethodile političke odluke muslimanskog političkog vodstva na čelu s ratnim vođom Muslimana-Bošnjaka Alijom Izetbegovićem kao i odluke sa savjetovanja vrha ABiH u Zenici 22. kolovoza 1993. godine na kojem su sudjelovali isključivo zapovjednici iz reda muslimanskog (bošnjačkog) naroda. Nedvojbeno je da su temeljni ciljevi operacije bili prodor prema Mostaru, Čapljini i Stocu, te eliminacija HVO, odnosno stavljanje HVO-a pod potpunu podčinjenost ABiH što je bilo u potpunoj suprotnosti s ranije potpisanim sporazumima. Također je nedvojbeno da je ova napadna operacija ABiH pokazatelj da je tadašnji bošnjački političko-vojni u potpunosti prigrlio ratnu opciju, odnosno odlučio zagospodariti prostorima koji su po tadašnjim prijedlozima MZ trebali ući u sastav hrvatskih provincija u BiH. U vrijeme trajanja hrvatsko – muslimanskog rata crte bojišnice između ABiH i VRS su bile mirne pa je ABiH većinu snaga povukla s tih crta i usmjerila ih na crte bojišnice s HVO-om. Poznati su brojni primjeri suradnje ABiH i VRS, posebno na tadašnjem hercegovačkom ratištu.

Sefer Halilović i Grabovica

Nekoliko dana prije pokretanja muslimanske operacije Neretva 93 postrojbe HVO-a su pokušale oslabiti navedenu operaciju tako da su napale ABiH na području Sjevernog logora, Vrapčića, Raštana i HE Mostar. U napadu su angažirane postrojbe Kažnjeničke bojne, ATG Baja Kraljević, Vojne policije i 2. brigade HVO-a Zbornog područja Mostar, koje su tijekom dana zauzele Raštane, HE Mostar i šljunčaru u Bijelom polju. U ABiH su držali da je svrha napada HVO-a presijecanje snaga IV. korpusa od brane k Vrapčićima. U noći 25./26. kolovoza HVO je srušio klapnu na brani i ispuštanjem velike količine vode ugrozio neke položaje Armije BiH nizvodno u Mostaru. Štab Vrhovne komande (ŠVK) Armije BiH tražio je od VI. korpusa da pomogne Mostaru i u skladnom djelovanju s IV. korpusom napadne snage HVO-a sjeverno i sjeverozapadno od Mostara. Zapovijed je bila uvod u operaciju Neretva 93 na mostarskom području. U prvoj polovini rujna prikupljene su postrojbe Armije BiH za operaciju: Specijalni odred Zulfikar, Drežnički bataljun IV. korpusa i dvije čete iz 9. i 10. brigade brdskog I. korpusa. Navedene snage su brojale ukupno 860 vojnika. Njihov zadatak bio je napasti glavnim snagama na pravcima Kulac – Golubić – Vratnice i Jasenjani – Mandići – Umac te pomoćnima na pravcu Batačke lazine – Pločno, sa zadatkom da najprije ovladaju crtom Vrdi – Gradina – Veliki Jelinak, a u nastavku crtom Goranci – Đubrani i objektom Pločno. U završnoj fazi plan je bio u suradnji sa snagama IV. korpusa iz Mostara i Bijelog polja izbiti na crtu Planinica – Podine. Operaciju Neretva 93 je vodio načelnik ŠVK Armije BiH Sefer Halilović s izdvojenim komandnim mjestom (IKM) u Dobrom Polju. Tijekom priprema za napad skupina muslimanskih vojnika iz 9. brdske brigade I. korpusa počinila je zločin 8./9. rujna u Grabovici ubivši 32 civila hrvatske nacionalnosti. Kada uzmemo u obzir sve zločine ABiH nad Hrvatima u Domovinskom ratu, zločin u Grabovici je po svemu ipak poseban. Bio je to, kolokvijalno rečeno, “gotovo savršen zločin”. Riječ je o zločinu koji se dogodio duboko u dubini teritorija kojeg je kontrolirala ABiH. Poubijani su civili hrvatske nacionalnosti, svi stanovnici sela Grabovice. Igrom slučaja ostali su živi samo dva dječaka, braća Goran i Zoran Zadro koji su se u vrijeme zločina uspjeli sakriti. Iz svega navedenog, zajedno s ostalim činjenicama koje ovdje nećemo navoditi, proizlazi činjenica kako u ovom slučaju nije bila riječ ni o kakvom “incidentu na crti bojišnice”, već o klasičnom primjeru etničkog čišćenja duboko unutar teritorija pod nadzorom ABiH.

Iz svih dokumenata ABiH vidljivo je da su za taj zločin znali svi nadređeni zapovjednici kao i bošnjački politički vrh. Stravična stvarnost, kao i posljedice samog zločina, bili su sakriveni od očiju javnosti te je na snazi dugo vremena vladala i medijska i pravosudna blokada. Pravosudnoj blokadi se još uvijek nije doskočilo.