Govor mržnje u BiH je još uvijek jako prisutan

Govor mržnje u medijima u našoj zemlji (punoj ljubavi i razumijevanja)  je još uvijek itekako prisutan. On je izražen uglavnom kroz medijske istupe aktera političke scene u BiH, kroz komentare na portalima i na internetskim forumima, ali ga često i mediji sami generiraju i podržavaju.
 
 
Udruženje BH novinari je pod pokroviteljstvom Vijeća Evrope danas prezentiralo Monitoring medija august-decembar 2012. godine. To je ujedno bio i period lokalnih izbora i predizborne kampanje, što je poslužilo kao dobar osnov za analizu, budući da je predizborno vrijeme, vrijeme intenziviranja javne komunikacije.
Analizirano je ukupno 30 medija, elektronskih, printanih i online, a analizirani materijal je uključivao 46.811 medijskih sadržaja, među kojima i tekstove na portalima i u novinama, kao i TV emisije.
“Ohrabreni smo činjenicom da je govor mržnje, procentualno kazano, nešto manji nego što se to očekivalo. Govor mržnje u našem uzorku bio je prisutan sa 1,036 posto. Kad to tako kažete to je ohrabrujući podatak, ali kada pažljivo analizirate sadržaje onda se pokazuje da još uvijek ima neprikladnog govora i govora mržnje u njegovom najgorem obliku. U najvećem broju slučajeva nositelji su drugi akteri javne komunikacije, manje novinari”, kazala je autorica izvještaja doc. dr. Lejla Turčilo, profesorica sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
Iako mediji, odnosno novinari, nisu direktni kreatori govora mržnje, najveća zamjerka koja im je upućena je to što se ne odnose kritički prema njemu, nego ga u većini slučajeva samo prenose u njegovom izvornom obliku, nadajući se da će ga građani kao takvog prepoznati i osuditi.
Doc. dr. Enes Osmančević sa Filozofskog fakulteta iz Tuzle je ocijenio kako je jezik mržnje konstanta na području bivše Jugoslavije u proteklih 20 godina, ali da je evoluirao, promijenio je prenositelje i način ispoljavanja, od onog usmjerenog ka naciji i religijskoj opredjeljenosti, koji su promovirali političari i vjerski velikodostojnici, ali i perjanice takozvanog patriotskog novinarstva, danas imamo jezik mržnje koji je prikriven i u najvećem broju slučajeva njegovi promotori su komentatori u forumskim diskusijama.
“Imamo sada ljude koji se obučavaju, instruiraju ili čak plaćaju da bi širili netrpeljivost prema ideološkim neistomišljenicima, ili da bi glorificirali svoju ideološku opciju i njene promotore. To je tema koja nas tek čeka i s tim u vezi je Vijeće za štampu prihvatilo na sebe zadaću da reagira na govor mržnje u komentarima na portalima”, kazao je Osmančević.
Kako bi se otkrili prenositelji govora mržnje na internetu, odnosno u komentarima, pokrenuta je i akcija “Niste nevidljivi”, a oni će biti sankcionisani u skladu sa krivičnim zakonima u BiH.
“Senzibilirani smo da otkrijemo govor mržnje koji se odnosi na nacionalnu ili vjersku netrpeljivost, ali malo nam teže ide otkrivanje netrpeljivosti koja se odnosi na seksualnu orijentaciju, negaciju zločina i afirmaciju totalitarnih doktrina, kao i na političku različitost. Sve to je često prisutno u govoru političara i zvaničnika, ali se na njih ne reagira zato što imamo javnost koja je vrlo latentna i medije koji nisu nepristrasni”, kazao je Osmančević.
On je također istaknuo i to da su građani sve više senzibilizirani i upućuju žalbe na govor mržnje Vijeću za štampu.
Svaka javna komunikacija povlači odgovornost te s toga treba imati na umu da se za nju može odgovarati ukoliko je prepoznata kao govor mržnje u skladu sa zakonskim odredbama. Osmančević je napomenuo i to da su građani Vijeću za štampu slali pritužbe na govor mržnje u komentarima na internet portalima u BiH, ali i u novinama. Broj žalbi koje građani podnose Vijeću za štampu se proteklih godina konstantno uvećavao, što znači da su konzumenti medijskih sadržaja postali senzibilniji na govor mržnje.