Genocid u Grabovici, počinili su “opkoljeni građani Sarajeva” koji su ipak na neki način uspjeli izići iz grada.
Dakle moglo se. Grad nije bio 100% opkoljen.
Pitajte Grabovčane. Rodbinu koja se taj dan nije zatekla tu. Oni će vam posvjedočiti što su opkoljeni građani Sarajeva učinili u Grabovici. Učinili su genocid gospojo Zornić.
Produkt tog genocida vi danas nastojite unijeti u ustav ponavljajući mantre džihad nacionalista o “manjini s viškom prava”.
Tamo su dakle, u Grabovici, mjestu dozvoljenog negiranja genocida, predraga teto Zornić, ti OpkoljenISIListi živjeli mjesec dana s tom djecom, ženama i starcima.
Svinjetinu nisu jeli. Ostalo što im daš.
Potom su ih sve poubijali. Svoje domaćine.
Radi se o jedinom genocidu na tlu BIH koji je, ponavljamo, dozvoljeno negirati, preskakati ga, i umanjivati njegovu žrtvu. Možete se čak ugrađivati medijski u Grabovicu ako ste Emir ili Željko i boli vas neka stvar.
Ako su opkoljeni građani Sarajeva bili u stanju počiniti potpuni pokolj jednog mjesta kilometrima južno od Sarajeva, i južno od Bosne, u Hercegovini, potom pred sudištima svijeta kao i onima u Sarajevu ishoditi sebi alibi, kao i svojim nalogodavcima, koji ni do danas nisu odgovarali, niti ih tko zbog genocida u Grabovici proziva, možemo li zaključiti da je “blokada Sarajeva” nekima poslužila kao sudski alibi za počinjenje genocida?
Inače Memorijalni centar Potočari, koji vodi notorni Suljagić, nikada genocid u Grabovici nije nazvao genocidom, broj žrtava u svojim priopćenjima su umanjili, dok su ove godine pozvali da se “pronađu tijela”.
Fantastično licemjeran građanski odnos prema žrtvi.
Prošle godine priopćili su da je u Grabovici ubijeno trinaest ljudi, dok su ove godine pozvali na građansku hrabrost valjda rijeku Neretvu, da nam kaže gdje su tijela.
Na građansku hrabrost nisu pozvali Sabiju da Zulfikarpašiću prestane izdavati potvrde o nesposobnosti za praćenje suđenja. A vidite ona, teta Sabija nije bila u opkoljenom Sarajevu. Iako je znala doći. I otići. U UZP Zagreb ili na UZP Hvar đe se krila cijela opkoljena obitelj Izetbegović.
A sada zamislimo da iz opkoljenog Viteza, jedna grupa hrvatskih vojnika upada u neko selo oko Sarajeva, tamo živi mjesec dana i potom sve živo u tom selu, bez iti jednog vojnika, pobije.
Bi li taj zločin bio osuđen?Bi li se zvao genocidom? I bi li Vitežani mogli sebi graditi imidž “grada pod opsadom koji je bio samo žrtva” baš onako kako ga sebi gradi Sarajevo?
Sarajevo koje je proizvelo ubojice Grabovice i četvoricu kamikaza s WTC-a?
Inače teta Zornić je ovih dana doista aktivna i prijeti ratom OHR-u ako se pripadnicima El Mudžahida i njihovim simpatizerima širom arapskih zemalja pa tako i Bosne, oduzme pravo da rodbini pobijene Grabovice, nameću predsjednika i predstavnike u hrvatski klub doma naroda.
Super teta Zornić.
Zašto je opakoj i necenzuriranoj teti Zornić teško spomenuti ovaj detalj oko opsjednutog Sarajeva, ako nikad, onda eto barem oko rujna, devetog? Ili jedanaestog?
Svejedno.
Jer i tamo su u rujnu 2001 sletjeli neki opaki “opkoljeni građani Sarajeva”.
Došli, vidjeli, posjetili. I pobijedili.
U ćudu otpora.