Gospodina Niku Lobrovića iz Grgurića kod Slanog upoznali smo tragajući za podacima vezanim za Hercegovački ustanak u njegovom rodnim Majkovima.
Uz to što je spremno priskočio u pomoć Niko je u susretu s novinarima iz BiH, još ogorčen zbog izjava s početka sezone prema kojima se gostima iz naše zemlje pri ulasku u Hrvatsku, odnosno EU, trebalo zavirivati u lisnice i tražiti iznos od 100 eura po danu, želio iznijeti svoje viđenje.
Gospar Niko kivan je na one koji su to izjavili, pa i na one koji su izjavu prenijeli.
”Ja imam 52-godišnje iskustvo u turizmu. Znam gosta u dušu. Gosta iz BiH uvijek sam doživljavao kao broj jedan, numero uno! Ono što šolda donese to i potroši, ima ih koji na odmoru gledaju ušparati”, tvrdi gospar Niko čiji prsti s brojnim ožiljcima, svjedoče o napornoj kuharskoj karijeri.
Pokazujući zavidnu potkovanost iz povijesti nastavlja: ”Pazite, spone Dubrovnika i Bosne su povijesne, sjećate se povelje Kulina bana, prije više od 800 godina! Ha, uvijek se međusobno trgovalo, odlazilo i dolazilo. Moj prađed iz Majkova je u Sarajevo vodio karavane, po 17 mazgi maslinova ulja!
Povremeno sam radio u Sarajevu. Bio sam gost kuhar na otvaranju hotela ”Jajce”, pa hotela ”Jahorina” za Olimpijade, radio sam u hotelu ”Bristol”, pa zimi dvije, tri godine u hotelu ”Europa”… Moj krug poznanika u Sarajevu i u Bosni bio kao i na ovim prostorima. Jest, rat je dosta toga promijenio, ali Dubrovačko područje i Bosna su neraskidivo povezani.
Ljut sam ja i na Niku Bulića koji je prije desetak godina izjavio da je ”Dubrovnik samo za elitni turizam”. Ne može se tako govoriti, ljude u startu tjerati. Pa, jasno je kada običan gost na Stradunu plati kavu šest eura, da to sebi više neće dozvoliti. Što bi kad u Slanom, kava košta šest kuna!
Cijene i usluga reguliraju tržište, a izjaviti da ćeš gostima gledati u džep, samo je njihovo tjeranje konkurenciji od Crne Gore do Turske”, ljut je gospar Niko.
Uz to tvrdi da se o Hercegovcima kao gostima ne može pričati.
”Pa više od pola Slanog je iz Hercegovine – Dobroslavići, Radići, Matići, Mitrovići… Ovdje su se sklanjali i tu ostajali nakon Hercegovačkog ustanka i kasnijih ratova”, tvrdi gospar Niko zadovoljan sezonom u svojim smještajnim kapacitetima, iako će zarada ostati na prošlogodišnjoj razini.
U tvrdnje gospara Nike uvjerili smo se brzo u Turističkom uredu u Slanom, gdje nam je ljubazna djelatnica kazala da joj je otac iz Ljubuškog.
Međutim, što se turizma tiče Slano je daleko od predratnih brojki, u špici je dnevno boravilo oko 1.500 gostiju, prije rata i preko 5.000.
Za razliku od Makarske čiji turizam podržava naseljeno zapadno-hercegovačko zaleđe ma što Dalmatinci pisali, iseljeno Ravno kao ni ostala Istočna Hercegovina, ne mogu pomoći Slanom. Političari koji ljute gospar Niku, bi kazali – nema više ljudskih resursa.
bljesak.info