Gromoglasnim je aplauzom bio ispraćen Goran Bogdan na zatvaranju Dunav film festa kada se duhovito izvinio u ime Mustafe, lika koji igra u “Sjenkama nad Balkanom”.
Naime, Jugoslav Pantelić je naveo povijesni podatak šta je, kada i kako, baš tu u Smederevskoj tvrđavi, zapalio Mustafa Golubić, autentična povijesna osoba koju Goran Bogdan tumači u “Sjenkama nad Balkanom”.
“Izvinjavam se u Mustafino ime”, rekao je u duhovitom maniru čuveni glumac, a nakon gromoglasnog aplauza zdušno dodao da mu je glumački izuzetno značilo da igra tog stvarnog lika, vrlo slojevitu i složenu osobnost, špijuna, bliskog Staljinovog prijatelja…
Čuveni glumac posebnog i izuzetnog umjetničkog volumena, i zavidnog opusa – koji je posljednjih godinu, dvije osvajao i publiku i kritiku, između ostalog, rolama u serijama “Vjere i zavjere”, “Sjenke nad Balkanom”, raznim filmovima, postignućima u inozemnim produkcijama među kojima je i čuvena američka serija “Fargo” – bio je u žiriju ovogodišnjeg, prvog Dunav film festa
Na zatvaranju festivala 23. kolovoza, pod zvjezdanim nebom u ambijentu čuvene Smederevske tvrđave rađen je ovaj razgovor. Susretljiv, nonšalantan, diskretan a uzbudljiv kako to sa velikim talentima biva, govorio je o sebi, glumi, filmovima…
Govoreći o prvom Dunav film festivalu, na kome je u četiri selekcije – od kojih je jedna natjecateljska – prikazano 35 filmova, između ostalog je rekao:
– Ideja za festival je zaista dobra. Dunav povezuje deset zemalja, I uopćee rijeka kao simbol povezivanja ali i mijenjanja, protočnosti… inspirativna je, snažna. Volimo rečenicu – ako stavite prst u more, povezani ste sa cijelim svijetom. Tako je i sa rjekom. Natjecateljska selekcija festivala je, rekao bih, nadmašila njegovo rođenje, odnosno činjenicu da je riječ o prvom izdanju. Ozbiljnošću zapravo daje sliku etabliranog festivala. Vidjeli smo neke zaista jako dobre filmove. Okruženje i tvrđava tvore posebnu atmosferu, daju ovom festival bitnost, posebnost na festivalskoj mapi ne samo u regiji nego i u Evropi, odišu snažnim potencijalom.
U kom smislu?
– Ima ovo mjesto šarm koji je zanimljiv filmašima. Uz šarm ima i, ajmo reć, neku naročitu nježnu grubost koja, mislim, na neki način fali razvijenoj Europi. Tamo svaka kocka ima svoj propis i svoje mesto, a ovdje ima neke divlje ljepote. Netko bi možda s pravom sad govorio o kontraargumentima, znam. No… U svakom slučaju film je uvijek punk, bunt… Hoću reći, umjetnost je uvek subverzivna. A ovo mjesto na neki način objedinjuje sve to.
A šta je aktuelno u vašoj zanimljivoj karijeri, na Filmskom festivalu u Nišu gledat ćemo vas u filmu “Agape”…
– To je film u kome smo zapravo preispitivali iskorištavanje moći, nadmoći, tabue, klišee… Ne osuđujemo, preispitujemo. Aktualnost u mojoj karijeri je dolazak u Beograd gdje pripremam nove projekte i bit ću tu do daljnjeg. Radimo “Senke nad Balkanom 2”, radim film sa Srdanom Golubovićem…
Šta je to što vas nosi kada je riječ o vašoj ulozi, liku u novom Golubovićevom filmu “Otac”?
– A, to ne znam. To valjda samo Bog dragi zna. Jer, to je svaki put drugačije. Iskreno, to nisam ni pokušavao objasniti ni sebi, a kamo li naglas izgovoriti vama ili kome drugom. Ne umijem. Jednostavno, osjetim kad istina zapulsira tu u meni.
I, to je ono za što bismo mogli reći da je najbitnije?
– Apsolutno. Preciznije, često prvo osjetim kad je laž, pa onda od toga bježim. Idem putem metode pogreške i pogotka. Kad vidim da sam radeći ulogu bliži tome da lažem, odmah se povlačim, pa tražim drugo, idem dalje. Nema glume bez istine, bar za mene.
Kako gledate na suradnju umjetnika u regionu, koja je sve razvijenija a, opet, s druge strane…
– Nema se tu šta gledati, pa nema dileme da je to jedino valjano i pravo. Mislim da je čak i nužno. Neprihvatanje toga je ne znam šta, jer sve drugo je krivo, sve drugo je promašaj, budalaština.
S druge strane svedoci smo da se apostrofiraju incidentne situacije, (latentni) sukobi, nacionalizmi…?
– U to ne treba vjerovati. Ma šta vjerovati, pa ni minimum pažnje ne zavrjeđuje. Te situacije nisu istinita slika stvari. To se forsira radi određenih ovakvih ili onakvih koristi. Problemi koji izrastaju iz tih situacija su u oku promatrača. Po meni, oni zapravo ne postoje, ne odgovaraju istini. Ja sam ovdje toliko godina, već sam domaći isto kao u Zagrebu. Iz BiH sam, a i tamo i vamo sam kod kuće. Ukratko, mislim da to što ste pomenuli nije nešto na šta treba obraćati pažnju. Onima koji to potenciraju treba potencirati suprotno, ono što mi vjerujemo, odnosno ono u što ja vjerujem. U svakom slučaju, time se ne opterećujem. Mislim da je to pomodnost. I da uopće nije toliko ni brojno ni rašireno kao što se predstavlja. To pumpaju mediji. Svud po regionu radim, putujem i uopće to ne osjećam. Nema toga u ljudima, to je više u medijima i u ustima političara. A znamo da je u ustima političara svašta.
Imate i kvalitetom i kvantitetom bogat opus a postoji li nešto, neka uloga koju priželjkujete?
– Za svaku ulogu koju radim priželjkujem da taj film, ili šta već, bude, da bude dobro, da na pravi način dam sve od sebe… I više nego što mislim da mogu. Meni je gluma velika strast, a strast se otima riječima. Svaki se put bojim da ću zaboraviti da glumim, evo već sutra, da neću biti kadar. Tako da je uvek upravo ono što radim i predmet mojih žudnji.
https://youtu.be/s3MGvRAm4Bo
Od svih uloga koje ste odigrali, koja je najbliža onome što jeste Goran Bogdan?
– Ne znam ja odgovoriti na pitanje tko je i što je Goran Bogdan bez straha da ne pogriješim…
Dakle, otvoreno pitanje?
– Uglavnom.
A šta je tu ipak najvažnije?
– Što dalje od laži, što bliže istini.