Knin. Grad simbol. Grad priča. Grad rana i grad ponosa. Sinoć je taj grad, nekada centar povijesne oluje, postao poprište nečega što nije borba za slobodu, nego borba s našim vlastitim demonima, neodgovornošću, nepodnošljivom lakoćom rušenja nečijih života.
Bila je to obična noć za mlade u Kninu. Zabava, smijeh, muzika, možda pokoji pogled nade u bolju budućnost. A onda – eksplozija. Ne ona životna od plesa, od ljubavi ili smijeha, nego eksplozija koja uništava sve. Eksplodirala je ručna bomba M-75, naprava stvorena za bojišta, a ne za prostore u kojima mladi trebaju plesati svoje prve korake u životu.
Poginuo je 25-godišnjak. Mladić kojemu su možda tek rasli prvi snovi o ljubavi, obitelji, budućnosti. Njegovi su snovi završili u komadima razneseni besmislenim činom.
Teško je ozlijeđeno četvero mladih. Djevojka od 21 godinu sada se bori za život u splitskoj bolnici. Maloljetnica, kojoj bi ovo trebale biti najbezbrižnije godine, sad je zarobljena u svijetu boli i straha. Dva mladića, 25 i 23 godine, također nose ožiljke ne samo na tijelu, nego i na duši, jer tragedije ovog kalibra nikada ne ostavljaju ljude istima.
Ručna bomba M-75 – simbol našeg zaborava
Ta bomba, taj hladni, beživotni predmet, donesen je na zabavu. Tko je mislio da je to dobra ideja? Kako smo dopustili da ostaci rata i dalje budu dio naše svakodnevice? Kako smo dopustili da ono što bi trebalo ostati u muzejima povijesti ili zakopano u prošlost i dalje ulazi u naše prostore, u naše noći, u naše živote?
Knin, zar opet?
Knin je već bio razoren ratom. Ovaj grad nije zaslužio da se na njega opet spušta tama. Knin je simbol pobjede, hrabrosti i snage. I ova tragedija nije samo tragedija Knina. To je ogledalo društva koje nije napravilo dovoljno da mlade educira, da ih izvede na pravi put. Ručne bombe ne smiju biti ni blizu nas.
Ručne bombe ne smiju postojati u ovom vremenu.
Ovakve tragedije ne smiju biti naše sutra.
/POSKOK/