Armija BiH je na području Mostara imala desetine logora za Hrvate. U njima su bili zatočeni, svakodnevno mučeni, silovani i ubijani hrvatski zarobljenici. Udruga hrvatskih logoraša jučer i danas obilježila je godišnjicu zatvaranja dva takva logora. Na jučerašnji dan 1993. godine raspušten je logor u O.Š. Bratstva i jedinstva u naselju Potoci kod Mostara. Prema službenim podatcima, u ovome logoru je bilo zatočeno ukupno 109 osoba.
– Tijekom zatočeništva u ovom logoru čuvari i pripadnici Armije RBiH su prema zatočenicima primjenjivali različite mjere fizičkog i psihičkog mučenja. Zatočenicima je uskraćivana hrana i medicinska pomoć pa je većina zatočenika izgubila od 20 do 30 kilograma. Zabilježen je i slučaj silovanja. Uvjeti smještaja su bili veoma teški. Formiran je radni vod od 20-ak zatočenika za obavljanje fizičkih poslova, kao što su utvrđivanje prve crte bojišnice, izvlačenje ranjenih i poginulih a prigodom obavljanja ovakvih zadaća, u razdoblju od 02.08.1993. do 03.11.1993. godine smrtno je stradalo sedam zatočenika, od kojih je pet namjerno ustrijeljeno iz neposredne blizine, dok su dva zatočenika poginula u unakrsnoj vatri kopajući rovove na prvoj crti bojišnice – navodi se u informaciji koju su našem portalu dostavili iz Udruge hrvatskih logoraša. Šokantna je informacija kako je u ovome logoru bilo zatočeno čak 15 maloljetnih osoba, a od toga broja, čak osam njih je imalo manje od 10 godina. Zločinci ni za tu djecu nisu imali osjećaj empatije nego su i djeca gledala zločine koji su počinjeni na ovome mjestu. Među zatočenima je bilo i 38 žena. – Apelacijsko odjeljenje Suda BiH je izreklo pravomoćna sudsku presudu za ovaj logor dana 21.09.2018. godine, a koja nije objavljena niti u jednim tiskanim ili elektronskim medijima u Bosni i Hercegovini – rekli su logoraši za Pogled.ba.
Danas će naši sugovornici obilježiti i godišnjicu zatvaranja logora u naselju Gnojnice kod Mostara. Logor je bio organiziran u kući Nikole Filipovića, koji je od posljedica stalnog premlaćivanja od strane pripadnika Armije BiH dobio moždani udar i preminuo. U ovome logoru se nalazilo 20 osoba, od koji je dvoje bilo malodobno.
– Posebno noću i u ranim jutarnjim satima, od strane pripadnika tzv. „Armije BiH“ smo bili pretučeni u toliko mjeri da su pojedini zatočenici imali polomljena rebra, frakture lubanje i druge teške ozlijede. Sve navedeno događalo se u neposrednoj blizini zapovjedništva tzv. „Armije BiH“, koji iako su znali što se događa u logoru istim nisu osigurali zaštitu, već su iste prepustili četiri mjeseca bez komadića hrane i bilo kakve liječničke pomoći – ističu naši sugovornici. Oni su pušteni na slobodu tek kada je logor registrirao Crveni križ, te je organizirana razmjena zarobljenika s hrvatskom stranom.
Nažalost, većina zločinaca iz ove priče nije procesuirana, Umjesto traženja i kažnjavanja odgovornih, bh. pravosuđe već godinama pokušava nametnuti tezu kako Armije BiH nije imala logore nego su Hrvati i Srbi bili smješteni u sabirne centre.
Slijedom toga, dolazi se do zaključka kako su Hrvati i Srbi u tim “sabirnim centrima” sami sebe premlaćivali, silovali i ubijali.
Prava istina je da je Armija BiH organizirala stotine logora na području Hercegovine, da su u njima zatočeni svi oni koji nisu bili Bošnjaci i da su ti ljudi prolazili najgore torture, a dio njih je i ubijen.
Svaka druga tvrdnja je laž koju bošnjačka politička elita pokušava nametnuti u suradnji s pojedincima iz domaćeg pravosuđa.
ABIH bila je jedina Armija na tlu BIH koja je imala logore za djecu. U ranijim ratovima to su činili još samo nacisti, i njihove sluge na našim prostorima, poput sluge im Pavelića ili slugu im iz Handžar divizije.
wpDiscuz