Nakon što je najavljena moguća nominacija banjalučkog ćevapa na UNESCO-ovu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa, reagirali su Travničani koji navode da, iako ima više recepata za ovu deliciju, uopće nemaju dilemu gdje se prave najbolji ćevapi u BiH i šire.
Različiti proizvodi
Ako ne vjerujete, pitajte brojne goste i putnike namjernike koji svrate na jednu od ćevabdžinica na travničkoj Žitarnici ili u Konak i Dolac na Lašvi, suglasne su ćevabdžije. Haris Hadžić Hari, koji je prvu ćevabdžinicu otvorio 1989. godine, ističe da nemaju travničke ćevabdžije udrugu, ali da se planiraju organizirati kako bi zaštitili ćevap kao brend, piše Dnevni avaz.
”Trebamo to uraditi neovisno o banjalučkom i sarajevskom ćevapu. Moj stav je da bismo svi trebali posebno zaštititi svoj proizvod jer se razlikuje ”, mišljenja je Hadžić. Rasim Karalić, vlasnik ćevabdžinice pored travničke Šarene džamije, također smatra da je neophodno zaštititi lokalni brend. ”Razlog je jednostavan. U Travniku se prave najbolji ćevapi. Oni se znatno razlikuju i od sarajevskih i od banjalučkih. Velika razlika je i u pitici, somunu, koji spravljaju travnički pekari. Tko je probao zna o čemu govorim”, govori za Avaz Karalić naglašavajući kako bi se ćevabdžije trebale organizirati ili bar imati sekciju u okviru nedavno osnovane Udruge ugostitelja. I u obitelji Tenić, koja se desetljećima bavi ćevabdžijskim zanatom, smatraju da je ovaj specijalitet znatno drugačiji u Travniku u odnosu na ostatak BiH.
Drugi recept
”Travnički ćevap treba zaštititi jer je receptura drugačija u odnosu na druge vrste, a posebna je i pitica, kako mi kažemo, ili somun u odnosu na druge dijelove BiH. Ovako se ćevapi i pitice ne spremaju nigdje u BiH”, kaže Mirela Tenić.
”Velika” je veća nego u drugim bh. gradovima
Za travnički ćevap koristi se više vrsta mesa u odnosu na sarajevski i banjalučki pa se stavlja junetina, teletina, bravetina i janjetina, sve u određenim procentima. Somun ili pitica deblja je u odnosu na druge, a proizvodi ih mali broj pekara u Travniku. A posebna priča su porcije jer u Travniku je pet ćevapa u pola lepinje tzv. školska porcija. Deset ćevapa u pola pitice je mala porcija, a najčešće se naručuje „cijela i deset“, cijela pitica s deset ćevapa. Ako zatražite u Travniku srednju porciju, dobit ćete 15 ćevapa u cijeloj pitici, a velika porcija sadrži čak 20 ćevapa u cijeloj pitici.