GDJE SU HRVATI BUGOJNA CIKOTIĆU Bošnjaci za ministra sigurnosti BiH predlažu odgovornog za nestanak i novinara ‘Slobodne‘

Za svoje vojne uspjehe u Bugojnu nagrađen je “Zlatnim ljiljanom” od Alije Izetbegovića 1993. godine. Već iduće godine imenovan je vojnim atašeom u Washingtonu, otkud ga – iz nerazjašnjenih razloga – američke vlasti ubrzo, dok se još kako treba nije ni raspakirao, vraćaju u BiH i oduzimaju mu vizu?!

Vladajuća bošnjačka stranka SDA je predsjedatelju Vijeća ministara BiH Zoranu Tegeltiji (SNSD) službeno uputila prijedlog da Selmu Cikotića imenuje za ministra sigurnosti BiH, naglašavajući kako ga treba žurno imenovati zbog očekivanog pogoršanja migrantske krize.

Podsjetimo, čelnik SBB-a Fahrudin Radončić podnio je ostavku na mjesto ministra sigurnosti BiH. No, izgleda da baš neće ići sve glatko premda je Selmo Cikotić četiri godine bio i savjetnik Bakira Izetbegovića u Predsjedništvu BiH te ministar obrane BiH. Dvije vodeće srpske i hrvatske stranke, za sada, protive se njegovu imenovanju.

gdje su zakopana tijela njihovih najbližih. Stoga pozivam Cikotića da izađe s informacijama TKO je zapovjedio zločine i GDJE su tijela žrtava, a da SDA izađe s kandidatom čija opterećena prošlost nije izravno ruganje hrvatskim žrtvama.#SelmoCikotić @Vijeceministara pic.twitter.com/kcoiOFT8Mv

— Ilija Cvitanović (@CvitanovicIlija) June 16, 2020

Formalnih zapreka za kandidaturu Cikotića za ministra izgleda nema. Međutim, moralnih zapreka svakako ima. Iz HNS-a, kojeg predvodi Dragan Čović jasno poručuju da treba reći “pravu istinu o sudbini odvedenih i ubijenih zarobljenih Hrvata Bugojna”. Jer vijest da je SDA, nakon neopozive ostavke Radončića, na mjesto ministra sigurnosti u Vijeću ministara BiH, predložila generala Selmu Cikotića, ogorčila je Hrvate Bugojna. Naime, Cikotić je u vrijeme rata bio zapovjednik Operativne grupe “Zapad“ – Bugojno, Gornji Vakuf-Uskoplje, Donji Vakuf i sjeverozapadni dio općine Novi Travnik.

U vrijeme njegova zapovijedanja Operativnom zonom “Zapad“ Trećega korpusa Armije BiH zapovjednika generala Envera Hadžihasanovića (obojica bivši časnici zločinačke JNA), haškog osuđenika (pet godina zatvora), dogodili su se brojni teški zločini, posebno nad Hrvatima Bugojna, piše Slobodna Dalmacija

Naime, s područja Bugojna protjerano je 15.000 Hrvata, od ukupno 16.500 koliko ih je bilo po popisu stanovništva 1991. godine, 1060 civila i zarobljenih vojnika prošlo je strahote logora („Stadion“ – NK „Iskra“, „Salon namještaja“, „Gimnazija“, Osnovna škola „Vojin Paleksić“…) Armije BiH, mučenja, ponižavanja, gladovanja, maltretiranja, batinanja, odvođenja na kopanje rovova gdje su trojica poginula, a dvadesetak ih je ranjeno. Više desetaka ih je ubijeno ili su od posljedica višemjesečnog stradanja u logorima kasnije umrli ili pak ostali s teškim i trajnim traumama, sa zdravstvenim i tjelesnim oštećenjima. Stotine, pa i tisuće stambenih, gospodarskih i sakralnih objekata je opljačkano, zapaljeno, srušeno, oskrnavljeno…

Iz logora “Stadion“ odvedena su dvadeset trojica zarobljenih (posmrtni ostaci trojice su pronađeni), odreda vrlo uglednih i obrazovanih Hrvata. Još uvijek se ne zna za njihovu sudbinu, premda nije teško zaključiti da je ona tragična.
Među njima je i Frane Jezidžić, čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni. On je bio dopisnik “Slobodne Dalmacije” iz Bugojna, a u bugojanskoj Gimnaziji prije rata predavao je hrvatski jezik, istoj onoj gdje se Dževad Mlaćo, ratni i poratni načelnik bugojanske općine, kojeg mnogi smatraju najodgovornijim za progon i ubojstva Hrvata u Bugojnu 1993. godine, prije deset godine pojavio među đačkim klupama na novom/starom radnom mjestu.

Mlaćine rečenice iz dnevnika kako “Hrvate Bugojna treba istrijebiti”, da “legalno nijedan hrvatski civil ne smije biti zatvoren” i da “tajno, sve hrvatske čelnike treba pobiti” nisu bile očito dovoljne da pravosuđe u BiH pokrene istragu. Postupak protiv njega nikada nije pokrenut, iako su Vojna tužiteljstva 1995. i 1996. slala kaznene prijave zbog ubojstava hrvatskih civila u Bugojnu.

Da će ovaj put imenovanje Cikotića ići teže nego je to bilo 2006. godine kada je imenovan ministar obrane, da se naslutiti iz vrlo oštre reakcije Odjela za branitelje Hrvatskog vijeća obrane i Domovinski rat Hrvatskog narodnog sabora, koji je dao punu potporu Koordinaciji udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a Bugojna, ali i svim Hrvaticama i Hrvatima Bugojna i izrazio najsnažniju osudu kandidature Selme Cikotića za ministra sigurnosti BiH. Ističu da je ovakvo ponašanje SDA sipanje soli na još uvijek otvorene rane Hrvata Bugojna. Ponajviše obitelji ubijenih Hrvata Bugojna, a posebno onih za čije se grobove još uvijek ne zna.

– Kakvu poruku ovom kandidaturom SDA šalje hrvatskim povratnicima u Bugojno, i žele li oni ovim vrijeđanjem i ponižavanjem Hrvata dati do znanja da se do pomirenja i normalnog suživota na prostorima Bugojna teško, ili bolje rečeno, nikako ne može doći – ističu iz HNS-a te naglašavaju kako Cikotić u ovim okolnostima ne može dobiti potporu političkih predstavnika Hrvata.

– Ako Cikotić, koji je za sebe znao reći da je moralno čist što se tiče Bugojna, ne kaže napokon pravu istinu o sudbini odvedenih i ubijenih zarobljenih Hrvata Bugojna, tko ih je odveo, po čijoj su zapovijedi ubijeni i gdje su zakopani, i barem malo umanji sumnju sa sebe osobno i na taj način dijelom umanji svoju odgovornost za sve strahote koje su prošli Hrvati Bugojna, onda on zasigurno ne može dobiti suglasnost na ovo imenovanje od političkih predstavnika hrvatskog naroda okupljenih oko HNS BiH – naglašavaju iz GV-a HNS, dodajući kako je dosta izrugivanju hrvatskim žrtvama Domovinskog rata.