Gavrilo princip i rat: Čija je istina istinita?

Sto godina nakon atentata u Sarajevu, u školama u bivšim jugoslavenskim republikama uče se različite verzije povijesti o uzrocima Prvog svjetskog rata, koje su odraz sukoba devedesetih, zaključak je analize koju su proveli istraživači za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).
”Ti ljudi su bili teroristi – Gavrilo Princip i ostali”, kaže Salih Mehmedović dok stoji pored Latinske ćuprije u Sarajevu, gdje je mladi bosanski Srbin prije točno 100 godina ubio austrougarskog nadvojvodu Franca Ferdinanda, u atentatu koji je izazvao četiri godine razornog sukoba.
Mehmedović, inače Bošnjak, kaže da ne sumnja u to da je Srbija bila odgovorna za ubojstvo. ”Oni su uradili to što su uradili po naređenjima Srbije. Za rat treba kriviti Srbiju”, ističe on.

I dok se države regije spremaju za obilježavanje stote godišnjice od izbijanja Prvog svjetskog rata ovog ljeta, svaka od zemalja uči svoju djecu različitom tumačenju atentata koji je pokrenuo sukob.
Princip je u udžbenicima iz povijesti u različitim zemljama bivše Jugoslavije prikazan ili kao terorist ili kao buntovnik s razlogom – percepcije koje odražavaju suvremene podjele u regiji, koja se još oporavlja od sukoba devedesetih.
Za vrijeme Jugoslavije, djeca se u svim tadašnjim republikama učila istu povijest. Sada sve one imaju svoju verziju istine, koja je oblikovana posljednjim ratovima, i to prenose budućim generacijama.
”Sada se prošlost prilagođava kako bi odgovarala bilo kojem diskursu, koji vladajuće elite u tim zemljama žele u sadašnjem trenutku”, objašnjava Nenad Šebek, izvršni direktor Centra za demokraciju i pomirenje u jugoistočnoj Europi, koji je analizirao udžbenike u regiji.
U etnički podijeljenoj Bosni i Hercegovini ne postoji općeprihvaćeno stanovište o Principu i o uzrocima Prvog svjetskog rata.
Srpska djeca uče drugačije tumačenje povijesti u odnosu na svoje vršnjake Bošnjake i Hrvate. Za Bošnjake i Hrvate Princip je bio politički atentator, koji je imao podršku Beograda. Za Srbe u BiH atentat je služio samo kao izgovor za Austro-Ugarsku i Njemačku da izvrše vojnu agresiju na Srbiju.
Ove podjele se, također, ogledaju u postojanju odvojenih svečanosti za obilježavanje predstojeće stogodišnjice u BiH.
Niz događaja bit će organiziran u Sarajevu, uključujući izložbe, koncerte i susrete mladih mirovnih aktivista iz čitavog svijeta.
Međutim, srpski predstavnici će, na čelu s redateljem Emirom Kusturicom, organizirati različite događaje u Višegradu, dok će spomenik Principu biti postavljen u Istočnom Sarajevu.

U sredinama u kojima pretežno žive Bošnjaci, kao što su Sarajevo, područje Bihaća i Zeničko-dobojska županija, u udžbenicima se naglašavaju Principove veze sa Srbijom.
U udžbeniku iz kojeg se uči u Sarajevu kaže se da su Principovu Mladu Bosnu ”podržavale tajne organizacije iz Srbije”, dok udžbenik u Bihaću navodi još izravnije da je zavjerenike ”podržavala Srbija”. Knjiga iz povijesti u Zenici opisuje Mladu Bosnu kao ”terorističku organizaciju”.
Udžbenik iz povijesti koji koriste hrvatski učenici u BiH također opisuje Mladu Bosnu kao ”terorističku grupu”.
Međutim, u Republici Srpskoj, Mlada Bosna je jednostavno opisana kao ”organizacija”, a u udžbenicima se naglašava da je Austro-Ugarska ”iskoristila” atentat na Franca Ferdinanda ”da bi okrivila Srbiju” i proglasila rat.
Profesor povijesti iz Banje Luke Željko Vujadinović kaže da u Bosni ”vidimo kako se sadašnja politička shvaćanja projektiraju na prošlost”.
Tvrdnje da je Mlada Bosna bila ”predratna Al-Qaida” rezultat su sukoba devedesetih, naglašava on.
”Određivanje Mlade Bosne i Principa kao terorista jest pokušaj da se odgovornost za važne svjetske događaje prebaci na ‘srpsku politiku teritorijalne ekspanzije’, koja je očito pogrešna”, kaže Vujadinović.
Profesor povijesti iz Sarajeva Zijad Šehić slaže se da se kao rezultat sukoba u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine prekraja prošlost.
Tek nakon raspada Jugoslavije Princip se opisuje kao srpski nacionalist, a ne kao borac za ujedinjenje Jugoslavije, navodi on.
”Sada kada više nema Jugoslavije, njegova djela se gledaju mnogo uže i on je ponovo rođen kao srpski junak”, kaže Šehić.

Novi spomenik Gavrilu Principu bit će podignut i u Beogradu, gdje đaci uče da se on borio za ispravan cilj.
Srbija će u sklopu obilježavanja stote godišnjice iskovati srebrni novčić s likom Principa, a vlada će organizirati i nekoliko spomen izložbi, piše BIRN.
U udžbenicima u Srbiji tvrdi se da je uzrok Prvog svjetskog rata bila ”borba velikih sila za ekonomsku kontrolu i dominaciju nad Europom”.
U udžbeniku iz povijesti navodi se da je Austro-Ugarska ”iskoristila” sarajevski atentat kao izgovor za ‘dugo željeni’ rat protiv Srbije, ‘iako srpska vlada nije bila odgovorna za atentat’. Gavrilo Princip je jednostavno opisan kao ‘mladi Srbin iz Bosne’.
U školama u Hrvatskoj se, međutim, uči kako je Srbija kriva za izbijanje rata, zbog želje da proširi svoj teritorij i podržavanja terorista. Udžbenici povijesti u Hrvatskoj tvrde da je Srbija među odgovornima za izbijanje Prvog svjetskog rata.
Dok potvrđuje da je Austro-Ugarska željela osigurati kontrolu nad jugoistočnom Europom, udžbenik povijesti za četvrti razred gimnazije kaže da je Srbija ”težila proširenju svojeg teritorija na područja koja su do Balkanskih ratova bila pod osmanlijskom vlašću, a nije se mirila ni s austrougarskom aneksijom Bosne i Hercegovine prema kojoj je iskazivala teritorijalne pretenzije”.
Mlada Bosna je opisana kao grupa koja je provodila ‘nelegalne terorističke akcije’ i koja je željela da Srbija preuzme kontrolu nad Bosnom i Hercegovinom kako bi stvorila ”Veliku Srbiju”.
U Sarajevu, na mjestu na kojem je ubijen Franz Ferdinand prije 100 godina, obični građani kažu da ih ne brine to što učenici uče o Prvom svjetskom ratu. Drugi tvrde da bi trebalo učiti samo činjenice, bez ikakve pristranosti, piše BIRN.
Međutim, kako se približava godišnjica, gotovo da nema nade da će različite etničke i političke grupe na Balkanu pronaći zajedničko viđenje za uzroke Prvog svjetskog rata, kaže profesor povijesti Zijad Šehić.
”Nikada nećemo postići suglasnost po tom pitanju. Viđenja su suviše različita. Nikada neće biti zajedničke istine”, zaključuje Šehić.