Danima reklamirani tv duel na tv Face putem skype kod Senada Hadžifejzovića (palite televizor raja u toliko i toliko sati, ne propuštajte me) pokazao je svu gorčinu i budalaštinu ‘naših predstavnika’ u medijima.
Dugo najavljivani cirkus Nihada Aličkovića vođe nekakvog ‘nevladinog’ parazitskog pokreta ‘AntiDayton’ sa Dr. sc. fra Mariom Knezovićem završio je kako se i očekivalo : totalnim fijskom ove bh ‘mega zvijezde’ interneta i ratnih performansi, a upriličen je u povodu Mise za Bleiburg u Sarajevu, koja je kao što znamo održana uz brojne proteste i protivljenja Sarajlija.
Đ. Alibegić l Cross-Atlantic
Ne zna se šta je bio povod Hadžifejzoviću da učeli ova dva lika kad se background obojice znao unaprijed, vjerovatno instalacija Aličkovića o ubijenim Sarajlijama na samom kraju II Svjetskog rata (mora da mu je ovu odličnu ideju neko dao, nije on toliko pametan da je izmisli) koju je objelodanio postavljenjem lutaka kao simbola obješenih od strane ustaša i NDH u Sarajevu dan prije najavljene mise i facebook objava Knezovića o misi u Sarajevu gdje je pomenuo Srebrenicu.
Ali ono što se zna i što smo vidjeli, konobar i vehabija Aličković je načisto ‘uprskao’ svojom pojavom i pred obrazovanim i vještim fratrom ‘ispao’ je i smiješan i žalostan a Bošnjake na koje se poziva i koje predstavlja doveo u nezgodna položaj.
Izgledalo je kao ono sa ispitima i profesorom, ono kad profesor pita studenta o slonu a ovaj počne : znate, slon ima tako istančan vid da vidi čak i mrava, a mrav je… Pa raspali o mravima, jer o slonu nema pojma.
Aličković, to se sada zna, nije dorastao ovako složenoj i ozbiljnoj temi, međutim njemu su misa i ustašluk te Bleiburg bili samo povod da progovori o žrtvama rata u BiH, o Srebrenici, o neizjednačavanju, o gazijama, o onom ‘našem’ famoznom stereotipu o kojem je Aličković ponešto načuo i naučio iz centrale SDA i Islamske Zajednice BiH.
On je svoje gostovanje zamislio kao u našem vicu o slonu i mravu, pa bi samo o mravima…
Samo mu je još falila beretka na glavi sa ljiljanima i možda miroljubivi kalašnjikov (kojeg po njemu, slijedeći preporuke Atifa Dudakovića treba imati svaki Bošnjak u kući) Aličković se načisto prepao i izgubio.
Znate… štuc…muc… pazite ..ovaj…onaj… (ovo pazite ide uz prijeteći prst kao karakternu osobinu svakog hodže i SDA političara) vi ste… ne možete i sve tako i u tom inteligentnom stilu, a u pozadini grb koji rješava sve naše i njegove probleme.
Na svako pitanje odgovor je nisam se pripremio, kao loš đak u školi, ja sam pripremio neka druga pitanja. O Srebrenici, o četnicima o antifašizmu ArBiH, o džamijama i katedralama i sinagogama, Bleiburg mi je samo tako dobrodošao.
Sa druge strane visoko educirani fratar je kao zaštitnik Katoličke crkve i ustaša i njihovih zlodjela i zločina vješto analizirao potrebu održavanje mise u Sarajevu pravdajući uvijeno zločine i zločince ustaše, sve kroz formu molitve za žrtve, ‘ne ulazeći’ u suštinu stvari.
No, čak iako je pravdao ono što se ne može opravdati, iznio je niz zanimljivih podataka koje su čista istina a koje siroti Aličković nije smio ni prokomentarisati. Kao npr. učešće ogromnog broja muslimana (Nihad bi rekao Bošnjaka) u NDH postrojbama, desetine hiljada takvih koji su kao ustaše ubijene u Bleiburgu a Nihad evo, neda da im se održi molitva, iznio je učešće Islamske Zajednice BiH u dosadašnjim misama u Beliburgu pa čak i u Sarajevu 1995, pa i ovogodišnje molitve hodže u Zagrebu na Mirogoju, pohvalio sadašnjeg Reisa koji se izjasnio o misi ‘i ovako i onako’ a zapravo je istu podržao, fratar je u ovim činjenicama bio nemilosrdan, Aličković je samo mahao kašiprstom znojeći se, nije znao šta bi na to odgovorio. Osim Luburić je …znate…pazite…ovaj…kako da kažem’ …
No, kao što rekosmo, Aličković i nije kriv za svoje ne znanje i politiku koju provodi, kriv je onaj ko mu je dao pravo da se ovako javno sramoti.
Ah, da, mora se reći i ovo.
Aličkoviću je najvažnije da kao i mufljuz ‘akademik’ Cerić Mustafa natakne cvijetić Srebrenice od 5 KMa i zaprijeti sa svetinjama, da odbrani Željka Komšića i sve ostalo je nevažno.
Pa čak i zloupotreba ovog simbola genocida. Međutim, genocid u Srebrenici je za njega preteška tema da bi je on znao apsolvirati (osim na način kako to bivši komunista Emir Suljagić nalaže : svako ko pomene Srebrenicu u negativnom kontekstu je četnik), cvijetić mu je samo javni dokaz patriotizma i domoljublja u šta se može strpati svega i svačega.
Zbog čega nije ni razumio blog fratra o žrtvama Srebrenice i bošnjačko poimanje pojma žrtve (sve su druge žrtve nevažne osim naših), to mu je posebno morao pojasniti.
Boga mi, Tite mi, najbolje mu je da se posveti hurmama, Ramazanu i štajaznam, nečem drugom daleko od politike.
Ili još bolje, neka napiše šta o Caci i Ćeli ili izvede recimo neki od svojih performansi o njima u ulici Mustafe Busuladžića ili u nekoj od desetaka drugih ulica sa imenima ustaša čime se krasi Sarajevo. Da ga Allah nagradi. Amin!
*Autora prenosimo zbog osebujnog stila pisanja i zanimljive argumentacije. Stavovi iznečeni tu nisu nužno stavovi portala.
wpDiscuz
