Tradicionalno muslimansko jelo kojim se prekida post – iftar – već uveliko je prevazišlo porodični ambijent i sve učestalije se priređuje van kuće. Zajednički iftari u džamijama, restoranima, platoima i drugim mjestima zatvorenog ili otvorenog tipa danas su uobičajeni ramazanski dekor. Jedni ovakvu praksu osporavaju i gledaju sa podozrenjem, pravdajući to argumentom da primarni cilj iftara na taj način gubi svoj smisao i ljepotu, navodeći usput i činjenicu da takvim iftarima nerijetko prisustvuju i oni koji ne poste. Drugi, opet, baš u tome vide značaj zajedničkih iftara koji prije svega okupljaju ljude, a mogu poslužiti i kao podstrek nepostačima da se i oni okušaju u postu i osjete ljepotu iftara u njenoj punini.
Vjerovatno je da argumenti i jednih i drugih imaju svoje uporište, ali je još vjerovatnije da je istina, kako to uglavnom biva, negdje u sredini. Kako god, to se značajnije ne reflektuje na prisustvo spomenute prakse pa su sve češći džematski, omladinski, ženski, dječiji pa i narodni iftari koji okupljaju sve veće mase.
Teško je ali nema predaje
Selo Lizoperci nalazi se na razmeđu Jablanice i Prozora, uz obalu Jablaničkog jezera. Sudeći po podatku da je mjesna džamija prvobitno sagrađena 1530. godine, razumije se da je riječ o selu sa dugom tradicijom i osebujnom historijom. Selo je krajem prošlog stoljeća spaljeno i protjerano. Povratkom Bošnjaka, obnovljena je infrastruktura ali i mjesna džamija te su se stekli uslovi za normalizaciju i vjerskog života.
Uporedo s tim, kao imam je angažovan agilni Amir-ef. Drežnjak koji od prvog dana svoje službe u džematu kome uz Lizoperce pripadaju i sela: Tošćanica, Grevići, Ustirama, Kućani i Gračac, čini sve što može da se džematu vrati nekada prepoznatljivi sjaj i dinamizam. Vjerovatno je i kruna aktivnosti imama Drežnjaka upravo obnova džamije u Lizopercima, danas nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, koja je tako ponovo stavljena u funkciju.
Slabije realizovan povratak ljudi, vrlo mala mogućnost zaposlenja, sve prisutniji trend iseljavanja te činjenica da se mladi ljudi sve rjeđe i bojažljivije odlučuju za brak, što, opet, rezultira vrlo slabim natalitetom, samo su neke od poteškoća na koje se nailazi i u osmišljavanju i dinamici vjerskog života.
Ipak, efendija Drežnjak se nije predao stihiji. Naprotiv, u svom džematu uporno realizuje brojne sadržaje, kurseve, ekskurzije, druženja, posjete… Već cijelu deceniju, jedan od sadržaja na koje se u džematu unaprijed računa je i tradicionalni iftar koji se upriliči za 27.noć ramazana.
Više od džematskog iftara
Iako je simbolično nazvan „džematski iftar“, ovaj iftar je od samog početka prevazišao granice džemata. Tako mu, uz pobrojana sela, redovno prisustvuju i gosti i prijatelji iz Prozora, Jablanice, Konjica, Mostara, Sarajeva i drugih sredina. Iftaru su ranijih godina prisustvovali i članovi brojnih udruženja širom Bosne i Hercegovine temnoga ulema i gosti iz različitih sfera javnog života.
Prijatnost i susretljivost ljudi, domaćina, nešto je što ovom iftaru daje posebnu ljepotu pa su i sami gosti nerijetko govorili kako se zaista osjećaju kao kod kuće.
No, ovaj iftar ima i jednu neobičnu posebnost.
Uz muslimane, iftaru prisustvuju i katolici. Gajeći dobre međususjedske odnose, efendija Drežnjak na iftar uredno pozove i predstavnike katolika: lokalnog načelnika, predsjednika mjesne zajednice te župnika.
Molitva sa braćom
Župnik župe Gračac, fra Mato Topić redovan je na ovom iftaru. Istini za volju, njegova župa se teritorijalno preklapa sa džematom Lizoperci, ali i mimo toga ističe da je ljudski odazvati se pozivu. Šta više, kroz protokol iftara, efendija Drežnjak redovno zamoli fra Topića da se obrati, što više stotina prisutnih ljudi na iftaru pozdravi aplauzom, a Topić, po običaju, ukaže na važnost činjenja dobra i dobrosusjedskih odnosa koje su kroz svoje aktivnosti u više navrata praktično potvrdili i efendija i on.
Fra Topić je čak jedne prilike nakon iftara ušao sa vjernicima u džamiju radi obavljanja akšama, istakavši kako „želi da se i on pomoli sa svojom braćom“, što su prisutni primili sa oduševljenjem.
Naravno, i efendija Drežnjak se redovno odazove i prisustvuje svim važnijim događajima u organizaciji župe Gračac.
I, tako, dok mnogi žive od šuplje priče i ispraznih obećanja, ova dva čovjeka surađuju i svojim ličnim naporom pokazuju da za činjenje dobra treba samo dobra volja i ljudskost; sve drugo je nevažno.
Izvor: Al Jazeera
wpDiscuz