Filipini imaju ženski odred smrti koji ubija dilere po narudžbi policije

Maria živi na Filipinima. Radi kao plaćeni ubojica i jedna od tri žene u svom odredu smrti. Ona i njene kolegice iznimno su dragocjeni članovi tima. Meti se, naime, mogu približiti lakše od bilo kojeg muškarca – one jednostavno ne izazivaju sumnju.
Kao takva, samo je mali kotačić u brutalnom ratu protiv droge koji je na Filipinima proglasio tamošnji novi, kontroverzni predsjednik Rodrigo Duterte. Ona je jedan od “njegovih pasa” koje je “raspustio” u glavnom gradu zemlje, Manili, baš kao i prije u Davaou, gradu čiji je bio gradonačelnik. Predizbornu kampanju za predsjednika gradio je na obećanjima o zemlji bez kriminala, a kako bi to ostvario, otvoreno je pozvao policiju, ali i građane, da bez imalo grižnje savjesti ubijaju kriminalce i dilere droge.
Maria (to nije njezino pravo ime), koja već ima iskustava u tom poslu, svoju je priču ispričala BBC-jevu novinaru Jonathanu Headu i otkrila mu pakao i zamke svakodnevice onih najsiromašnijih na Filipinima, zemlji u kojoj je u proteklih nekoliko tjedana ubijeno gotovo 2000 ljudi.

Sićušna žena

Kada se idete naći s ubojicom koji je likvidirao šest ljudi, govori Head, ne očekujete da ćete se susresti sa sićušnom, nervoznom mladom ženom koja drži dijete.
– Moj prvi posao bio je prije dvije godine u obližnjoj provinciji. Bila sam stvarno prestrašena i nervozna jer mi je bilo prvi put – priča Maria. S vremenom je “napredovala” – Maria sada “likvidira po naredbi” u sklopu vladina rata protiv droga. Otkad je na vlasti Duterte, koji je pozvao policiju i obične građane da ubijaju dilere droge koji se opiru uhićenju, Maria je ubila još pet ljudi. Sve ih je upucala u glavu.
Tko joj izdaje naredbe, bio je znatiželjan Head.
“Naš šef”, odgovorila mu je, “policajac”. To poslijepodne, kad se susrela s Headom, ona i njen suprug su doznali da je njihova sigurna kuća razotkrivena. Užurbano su se pakirali. Zbog kontroverznog rata protiv droge ima više posla. No, i rizik je veći.
Sve je počelo kada ju je policajac angažirao da ubije dužnika, koji je istodobno bio i diler.
– Mom su suprugu naredili da ubija ljude koji nisu platili dugove – ispričala je. To mu je postao standardni posao, sve dok se nije pojavila kompliciranija situacija. – Jednom su trebali ženu… suprug me predložio da odradim taj posao. Kada sam vidjela muškarca kojeg sam trebala ubiti, došla sam mu blizu i upucala ga – priča Maria.
Žive u siromašnoj četvrti Manile, prije nisu imali stalan izvor prihoda, a sada zarađuju 430 dolara po ubojstvu, ali to se dijeli na njih troje ili četvero. Za siromašne Filipince, tvrdi Head, to je bogatstvo. No, zbog tog se novca Maria nalazi u zamci iz koje nema izlaska.
Naručivanje ubojstava nije ništa novo na Filipinima. No, nikad nije bilo toliko posla – sve zahvaljujući Duterteu. On je, u predizbornoj kampanji, obećao da će u prvih šest mjeseci vlasti ubiti 100.000 kriminalaca. Kaska – od 30. lipnja likvidirano ih je “samo” 1900 (bez suđenja, među ostalim mnoštvo nevinih ljudi), a na poseban pik si je uzeo dilere drogom. – Ne uništavajte moju zemlju jer ću vas ubiti – poručivao im je. Istu poruku ponovio je i prije samo nekoliko dana, potpuno zanemarajući kritike da se radi o likvidacijama osumnjičenika koji nisu imali nikakvo pravo na obranu. – Zar životi tih 10 kriminalaca zaista nešto vrijede. Da sam jedini koji se suočava sa svom tom tugom, bi li mi 100 života tih idiota išta značilo – pitao se.
Dutertea je, piše Head, na okrutnu kampanju navodno natjerao sve rasprostranjeniji kristalni meth, ili kako ga zovu na Filipinima, “shabu”. Jeftin je, jednostavno ga je napraviti, izrazito je ovisan. High je trenutačan, daje energiju ili utjehu. Nadalje, gram košta oko 22 dolara, može ga se pušiti, ubrizgavati, šmrkati ili topiti u vodi, a proizvodi se u tonama i distribuira i diljem Azije.
Duterte tvrdi da je riječ o pandemiji koja pogađa milijune njegovih sugrađana. Naveo je on i 150 dužnosnika, policajaca i sudaca povezanih s drogom, i tvrdi da su policijski načelnici glavni u cijeloj priči, no odredi smrti uporno likvidiraju one najsiromašnije, one na dnu.
Ubijeno je, od 30. lipnja, tvrdi policija, više od 1900 ljudi. Njih 756 su ubili policajci, jer su se svi redom upirali uhićenju. Svi ostali slučajevi smrti su “pod istragom” – i, zapravo, nikad neće biti riješeni. Oni koji umiru su ipak oni na dnu, najsiromašniji…

Navukao se

To su ljudi poput Rogera. Na shabu se navukao još kao mladić. Da bi hranio ovisnost, počeo ga je preprodavati. Bio je to ipak ugodniji posao od svih onih povremenih koje je ranije radio, a slizao se i s korumpiranim policajcima. Ponekad bi preprodavao drogu koju su oni zaplijenili. Sada je u bijegu, svakih par dana mijenja adresu kako ga ne bi uhvatili i ubili.
– Svaki dan, svaki sat, ne mogu se riješiti straha iz prsa. To stvarno umara i strašno je skrivati se sve vrijeme. Ne znate hoće li vas osoba pred vama cinkati ili je to ubojica. Teško je spavati noću. Najmanja buka i budim se. A najteži je dio da ne znam kome vjerovati, ne znam u kojem smjeru ići svaki dan, dok tražim mjesto za sakriti se – priča.
Da, osjeća krivnju. – Iskreno vjerujem da sam zgriješio. I to jako. Učinio sam mnogo groznih stvari. Učinio sam nažao mnogim ljudima jer su postali ovisni, jer sam ja jedan od mnogih koji im prodaje drogu.
No, nije svatko tko koristi drogu sposoban krasti i ubijati. I ja sam ovisnik pa ne ubijam, ovisnik sam, ali ne kradem – govori. Svoju djecu je poslao da žive s obitelji njegove žene na selu, kako bi ih poštedio pakla u gradu. U njegovoj je četvrti između 30 i 35 posto ljudi ovisno. Duterteovu prijetnju – da će ubijati dilere drogom i njihovim tijelima hraniti ribe u zaljevu – Roger je shvatio ozbiljno. No, mislio da će Duterte ići na glavešine pogubnog biznisa, a ne na sitne dilere kao što je on. – Volio bih da mogu vratiti vrijeme. No, za mene je prekasno. Ne mogu se predati jer će me vjerojatno ubiti – govori.
I Maria žali. – Osjećam krivnju i teško mi to pada na živce. Ne želim da za mnom krenu obitelji onih koje sam ubila – govori. Muči je i što će misliti njena djeca. Već sada ispituju svoje roditelje kako to da zarađuju toliko novca.
Maria ima dogovoreno još jedno ubojstvo. Nada se da će joj to biti zadnje, no njen šef se prijetio da će ubiti svakoga tko ode iz odreda. Zato se osjeća zatočeno. Lokalnog svećenika moli za oprost, ispričala je Headu, no ne usudi mu se reći zašto točno. A što misli o Duterteovoj kampanji i opravdava li je bar malo? – Razgovaramo samo o misiji, kako je izvesti. Kada je gotovo, o tome nikad više ne pričamo – objašnjava Maria, no govor njenog tijela otkriva sve. Zatvara oči, zadubljena u misli koje ne želi podijeliti.