Optužio me Boris Dežulović nedavno da sam ga napao. Zapravo Nino i ja. Nismo ga napali kao ljudi nego kao Srbin i Hrvat. Nino me citirao, iz našeg razgovora. Ja rekao: „Ne treba nas Srbe više braniti, ako ikako može“. Nino napisao: „Ne treba nas braniti od Hrvata“. Podsjetimo, Dežul sladostrasno zamijenio ukradenog i pretopljenog A. B. Šimića i A. Šantića koji nije pretopljen. Barem ne ovaj put. I zabrinuo se za Srbe Mostara koji drhte pred hrvatskim fašizmom i beru kožu na šiljak kao u turski vakat. To objavio u Sarajevu, tamo gdje je bilo pet puta više Srba nego u Mostaru a sad ih je pet puta manje u tom i takvom Sarajevu nego u Mostaru. O etničkom čišćenju i ovovremenskoj presiji na Srbe Sarajeva, ni riječi. Napisao potom, „da ne kriva ni tamo ni ‘vamo“ isti Dežul nešto o islamskom fundamentalizmu, pa dobio zgražanje i ozbiljnu fetvu od ozbiljnog muslimana.
_________________piše: Veselin Gatalo
Ne zna ozbiljan musliman da će Dežul totalno izgubiti samopoštovanje ako malo ne „brcne“ i muslimane. Bit će očito da mu je jedan nacionalizam bliži od druga dva, koji su, kako bi rekli onamo, preko Ivan planine, fašizmi. Pa se malo dočepao islamističkog fundamentalizma. Kao takvog, što bi rekli u Sarajevu. Čaršija to nije otrpjela, pa je uslijedila manifestacija pravednog gnjeva. Kako god, Dežul je sebi i vickastom koži malo olakšao stvar, pa je sad opet „objektivan“ i osuđuje sve nacionalizme, „kao takve“, pa i taj islamsko-državotvorni. Ti jarca, kao da predizborna kampanja Stipe Mesića nije gotova, tako se čovjek ponaša. Kao da Feral Tribune još čeka Mesića, da uskrsne i da Soroš ponovo izvadi tustu sisu pseudoljevičarsku…
Dežul, poslije gafa s Antunom Brankom Šantićem, reče da ga više ne napadamo kao Srbin i Hrvat. Ja ni luk jeo ni luk mirisao, ali se sjetih da Dežul zna da je obrana najbolji napad. Počneš se braniti, rafalno, neselektivnom paljbom, tako da protivnik nema druge nego napasti. Već viđeno, provjereno, najbolje. Onda svi skoče braniti te, skupa s Amerikom. Ne briga nikoga što si se zdušnom paljbom prvi počeo braniti. Pa se pitam kako bi ga to Nino napao kao Hrvat. Valjda tamburicom? Pleterom? Stoljećem sedmim? Mogao bi ga napasti kao talijanist, Leopardijevim citatima, možda. Ili kao filozof, Senekinim, Tagorinim ili Platonovim rečenicama? Sve u nadi da će Nino pobrkati Aristotela i Mešu Selimovića, valjda, pa da mu ljute rane u kolumni soli…
Ja nemam nešto volje za kolumnističke ratove, ali eto, kad već pišem kolumnu… Pitam se kako bih napao Dežula kao Srbin. Zatvorim braon okice i vidim sebe u dolami od tvrdog tkanja i prsluku od kovane žice kako Boga slavim i s isukanim mačem, preko leševa konja i junaka, idem prema Dežulu koji na glavi ima turban a na nogama najkice. A on bježi i zove Soroša u pomoć. Tipično srpski, zar ne? Ili nosim šajkaču i gonim ga bajonetom po solunskoj ravnici? Možda želi da ga napadnem kao građanin? A ja seljak čovjek, jedino američko što nosim su one čakšire s džepovima kupljene u outletu. Zato odustajem od napada i obrane. I kao Srbin i kao seljak. Kad postanem dio Mesićeve predizborne mašinerije, napast ću ga kao građanin i kozmopolit. A do tada, halal mu bila obrana