Poskok.info u trećem dijelu feljtona o NED-u donosi intervenciju organizacije u Hrvatskoj. Objavljeni tekstovi su dijelovi izvješća Ureda za nacionalnu sigurnost koji su 1999. dostavljeni Hrvatskom saboru.
Nemamo informaciju što je Hrvatski sabor poduzeo kad je primio ta izvješća.
Dvostruka mjerila u izbornoj intervenciji
Mnogi su protivnici NED-a isticali kako bi slične akcije, kad bi ih provodile strane organizacije u SAD, bile protuzakonite. Najnoviji skandal, koji se ticao doprinosa kineske vlade predizbornoj kampanji Demokratske stranke, može poslužiti kao dobar primjer.
Službenici i protuobavještajni agenti FBI otkrili su 1991. kineske pokušaje uplitanja u američke kampanje. Velike su se sume novaca protuzakonito distribuirale, da bi se maskirao pravi izvor dotacija, svrha kojih je bila “utjecati na američku poziciju u velikom broju pitanja…” To je dovelo do negodovanja s pozivima na protjerivanje kineskih diplomata kako bi se jasno pokazalo da “se vanjsko političko uplitanje neće tolerirati.”[i]
U to je vrijeme komentator New York Timesa John Broder otvoreno rekao da je izraženi strah bio u najboljem slučaju stvar neobaviještenosti budući da se “SAD već dugo miješaju u unutarnje poslove drugih država”, posebno putem NED-a koji je “osnovan prije petnaest godina da otvoreno radi ono što je CIA desetljećima radila tajno, koji troši 30 milijuna dolara godišnje da bi podupirala razne političke stranke, sindikate, disidentske pokrete i informativne medije u desetak zemalja, uključujući Kinu.” U Francuskoj, Paragvaju, na Filipinima i u Panami novac se daje sindikatima, u Portugalu, Costa Rici, Boliviji i Sjevernoj Irskoj političkim strankama, dok se u Čehoslovačkoj i Nikaragvi novac davao kandidatima na izborima. A što je najgore, “to su benigni oblici intervencije širom svijeta. Od II. svjetskog rata SAD su obično preko CIA-e tajno ustoličavali ili svrgavali vođe na svim kontinentima, … podgrijavali pučeve, širili lažne vijesti, potkupljivali političke ličnosti i potrošili nebrojene milijarde dolara na manipulaciju javnog mnijenja.” Peter Kornbluh iz National Security Archivevjeruje da bi se “SAD samo našli u kaši, koju su sami zakuhali, da je Kina stvarno pokušala utjecati na izbore. … Kina je učinila samo malo više od imitacije dugogodišnjeg obrasca američke manipulacije, potkupljivanja i tajnih operacja kako bi se utjecalo na političke putanje bezbrojnih zemalja širom svijeta.”[ii]
U članku u časopisu organizacije, koja prati tisak, Fairness and Accuracy in Reporting Norman Solomon pita zašto bi američki pokušaji skretanja ruske predsjedničke utrke 1996. bili dobri, a kineski pokušaji utjecaja na kongresne izbore loši. Putem NED-a pomagalo se, na primjer, odabranim političkim snagama u stranim zemljama, uključjujući tu i mnoge članove sadašnjeg ruskog parlamenta (vidi gore, Bukovski). Solomon se pita kako bi u svjetlu bijesa prema kineskim donacijama izgledali odgovarajući podatci iz nedavne prošlosti, drugim riječima:
“Američkim se obavještajnim operacijama financirala izborna podrška kandidatima prijateljski raspoloženih prema SAD, među ostalim u Italiji, Čileu, Salvadoru i Nikaragvi. U Salvadoru su, prema riječima senatora Jessea Helmsa, ‘CIA i State Department kupili izbore za Josea Duartea.’”[iii]
NED u Hrvatskoj
Iako se čini da su brojni analitičari i stručnjaci, koji su istraživali NED, jednoglasni u tome da je nemoguće slijediti mnoge aktivnosti NED-a u pojedinoj zemlji domaćinu, postoji određena količina javno dostupnih informacija, koje se odnose na financiranje i podršku grupama ili institucijama, bilo da tu podršku daje NED, bilo druge nevladine organizacije bliske NED-u, kao na primjer, Center for Foreign Journalists (Centar za strane novinare), Commitee to Protect Journalists (Odbor za zaštitu novinara), već spomenuti Free Trade Union Institute, (Institut slobodnih sindikata), International Republican Institute (IRI) i National Democratic Institute for International Affairs ili Westminster Foundation for Democracy.[iv]
Već 1992. Ured za Europu američke Agencije za međunarodni razvoj (AID) distribuirao je “Prijedlog IRI-a o jačanju prodemokratskih snaga u republikama bivše SFRJ”. U njemu se navodi da su izbori u RH 1992. “bili problematični” i dodaje da je za predsjednika izabran “hrvatski nacionalistički vođa Franjo Tuđman, a njegova stranka, HDZ, osvojila je većinu mjesta u Saboru“. IRI je predložio da se odmah započne s programom pomoći oporbi u RH i to putem poticanja za stvaranje koalicije i podučavanjem i informiranjem o svim pitanjima u vezi s izborima. Pritom se u programu navodi kako treba ojačati prodemokratske političke stranke i razvijati suradnju među njima.
Prema najnovijim javnim informacijama neki su od korisnika NED-ovih sredstava u Hrvatskoj zadnjih godina bili:
- Hrvatski helsinški odbor
- Erasmus Guilda
- The National Democratic Institute for International Affairs (NDI)
- Center for International Private Enterprise
- Antiratna kampanja, Hrvatska
- International Republican Institute (Ured IRI-a u Zagrebu, Đorđićeva 5/III, sufinancira USAID – Agencija Sjedinjenih Država za međunarodni razvoj, odnosno američka Vlada, a direktorica programa IRI-a za RH je Ellen Margaret Yount.)
- Novinska agencija STINA.
Westminsterska je zaklada novčanu pomoć dala sljedećim korisnicima:
- Socijalistička radnička partija
- Članak 19
- Arkzin
- Charities Aid Foundation
- Konzervativna stranka.
Posebno je zanimljiv put kojim novčana pomoć Westminsterske zaklade dolazi do novina “Feral Tribune”. Naime, Westminsterska zaklada novac daje Konzervativnoj stranci, koja pak taj novac daje tjedniku “Feral Tribune” za nabavku opreme “kako bi [Feral Tribune] postao potpuno neovisan o nakladnicima, koji su u državnom vlasništvu, smanjio vrijeme potrebno za tiskanje … i omogućio pristup drugim sličnim publikacijama.”[v]
Krajem listopada 1998. NDI je u prostorijama HSLS-a u Zagrebu održao seminar na temu “Kako motivirati i mobilizirati građane za promjenu“. Voditelji seminara bili su Karen Gainer, direktorica Programa za političke stranke NDI-a i Nicolas Whyte, zamjenik direktorice. Cilj seminara bio je informiranje NDI-a o oporbenim strankama u RH i educiranje aktivista tih stranaka kako bi one na slijedećim izborima postigle bolje rezultate. K. Gainer navela je da se seminar provodi za predstavnike nekoliko oporbenih stranaka te da NDI u cijelosti pokriva sve troškove seminara i putovanja. Tijekom seminara voditelji su nastojali prikupiti što više informacija o HSLS-u, njegovom ustroju, članstvu, međusobnim odnosima podružnica i središnjice stranke, unutarstranačkoj komunikaciji, stavovima prema aktualnoj vlasti i dr. NDI je HSLS-u ponudio svoju pomoć glede neposrednog uključivanja u predizborne aktivnosti u dvjema županijama u kojima ta stranka ima veliku potporu.
Nedavni seminar u dvorcu Bežanec privukao je veću pozornost javnosti što je izazvalo veliku zabrinutost američkih sudionika seminara. Razlog zainteresiranosti javnosti za taj seminar bilo je nepozivanje HDZ-a na seminar. Na seminaru su sudjelovali, uz Lindseya Lloyda, tada slovačkog direktora IRI-ja i Ellen Yount, Marek Revilak, glavni tajnik Slovačke demokratske koalicije i Dimitar Dimitrov, član bugarskog središnjeg izbornog povjerenstva. Glavni je zaključak seminara bilo predviđanje kako šest oporbenih stranaka neće izaći na izbore u koaliciji, nego da će na kraju glavnu perjanicu oporbe činiti SDP uglavnom zbog najjače strukture naslijeđene iz komunističkog razdoblja. HDZ je ocijenjen kao ozbiljniji protivnik nego što je to bila vladajuća stranka u Slovačkoj.
U upravnom odboru NED-a među ostalim sjedi Morton Abramowitz, bivši američki obavještajni časnik, koji je prije bio direktor Carnegie Endowmenta, zaklade koja izdaje elitni politički časopis Foreign Policy. Abramowitz je sada član upravnog odbora europske nevladine organizacije “International Crisis Group” (ICG). /Primjedba: Mnoge je od njihovih preporuka i izvješća nakon objavljivanja prihvatila međunarodna zajednica (npr. rezoluciju o Brčkom). U odboru je i Paula Dobriansky, članica Vijeća za međunarodne odnose (Council on Foreign Relation) i bivši član odvjetničke kuće Hunton & Williams, odvjetničke kuće koja brani Blaškića, Kordića, itd.[vi]/
U odboru IRI-ja su, između ostalih, američki senator John McCain, trenutni predsjednički kandidat, Lawrence Eagleburger (bivši američki veleposlanik u Jugoslaviji), Jeane Kirkpatrick i Brent Scowcroft.
Janusz Bugajski, koji redovito piše za Nacional, bio je stariji analitičar Radija Slobodna Europa, a radio je i za USAID, NED (preko IRI-ja) i AFL-CIO. Bugajski piše i za NED-ov časopis Journal of Democracy, a aktivan je i u washingtonskom think tanku, “desničarskom Center for Security and International Studies”, o kojem Agee piše u svojem ranije citiranom članku.[vii] Prema pisanju Williama Bluma The Committee to Protect Journalists, jedna od organizacija usko povezanih s NED-om, redovito bi branila hrvatske novinare poput Ive Pukanića ili Viktora Ivančića i organizirala bi akcije pritiska na hrvatsku vladu kako bi prekinula tužbe protiv njih. USIA, još jedna od organizacija blisko povezanih s NED-om, osiguravala bi novac za pravne troškove nekih od tuženih novinara. Nacional je nedavno dobio od USIA-e pomoć u stvaranju i poboljšavanju svoje web stranice na internet. (Bilješka: Feral Tribune je, u 2003. godini, djelomično financiran od strane Endowment for Democracy-NED).
Izborne prognoze i ankete, koje predviđaju poraz vladajuće stranke – djelo IRI-ja, jedne od glavnih NED-ovih organizacija – pojavljuju se kao glavne vijesti u tisku, posebno u oporbenim izdanjima poput Nacionala, Globusa, Jutarnjeg lista, Feral Tribunea i Novog lista.
Zanimljivo je da su neki od glasnih kritičara NED-a citiranih u ovom izvješću u hrvatskom oporbenom tisku nedavno upotrijebljeni kao stručni komentatori, na primjer Noam Chomsky i članovi instituta CATO.
Prema prijedlogu programa IRI-a u RH aktivnosti IRI-a u RH planirane su do parlamentarnih izbora u RH, ali i četiri mjeseca u postizbornom razdoblju, najkasnije do lipnja 2000. Stručnjaci USAID-a i američkog Veleposlanstva u RH odobrili su nastavak rada na slijedećim područjima:
- istraživanje i analiza javnog mišljenja putem ispitivanja i rada u “fokusiranim skupinama”;
- pružanje pomoći, konzultacije, davanje informacija u tijeku predizborne kampanje, kao i u postizbornom razdoblju, oblikovanje poruka i strategija vođenja stranačkih kampanja;
- izgradnja koalicija i njihovo održavanje zajedničkim radom i korištenjem saznanja dobivenih ispitivanjima javnog mnijenja;
- organiziranje mladeži političkih stranaka sa svrhom što većeg sudjelovanja mladih na izborima.
Kao zaključak mogu se navesti zajednički nazivnici različitih analiza i opservacija iznesenih u ovom izvješću:
- Kritičari NED-a pokrivaju cijeli politički spektar. Iste su prigovore njegovoj aktivnosti iznosili marksisti, liberali, centristi, konzervativci i desničarski instituti i organizacije, označavajući te aktivnosti kao antidemokratske, imperijalističke i nemoralne s obzirom na temeljna demokratska načela.
- NED nema određenu političku ideologiju osim upotrebe vlastitih resursa protiv bilo koje vlade koja se protivi američkim strateškim interesima, bez obzira je li ona nacionalistička, komunistička ili neka druga.
- Korisnici se NED-ova novca u Hrvatskoj obično prikazuju kao liberali ili demokrati iako u biti služe kao kanali za nestranačke organizacije strane vlade koja manipulira demokracijom, a to je u izravnoj kontradikciji s liberalnom politikom i djelatnošću.
- Često su korisnici NED-ova novca nesvjesni da novac dolazi iz NED-a.
- Aktivnosti, koje NED poduzima u stranim zemljama, bile bi protuzakonite kad bi ih stranci poduzimali u SAD.
- Velik broj uglednih pojedinaca u američkim vladinim i medijskim krugovima slaže se da NED danas otvoreno provodi (ono što je CIA nekad radila tajno prikrivenim operacijama) tj. manipulaciju medijima, izborima, prljave trikove itd.
Dodatak (2020): Medju inima su GONG i Faktograf financirani od NED-a i američkog veleposlanstva: https://faktograf.hr/metodologija/)
[i] Archibald, George. “China buys the US politicians”, The Washington Times, March 3, 1997.
[ii] Broder, John. “Foreign Taint on National Election? A boomerang for U. S.” The New York Times, March 31, 1997.
[iii] Solomon, Norman. “Money Scandals: Mr. Smith Goes to Washington”. Fairness and Accuracy in Reporting, March 3, 1997.
[iv] Op. cit, Blum, pp. 2-3.
[v] Dokument s NED web-sitea.
[vi] Ibid.
[vii] Dokumenti s CSIS-ovog web-sitea.