Radikalna bošnjačka opcija u BiH je podijeljena, bez jasnog plana djelovanja, iako postoje određene inicijative da se nešto i na tom planu promijeni. Tako je predsjednik DF-a Željko Komšić za Klix.ba potvrdio da će predložiti plan ujedinjenja uz određene uvjete.
“Danas imamo sjednicu Predsjedništva DF-a. Namjera mi je da predložim konkretan plan ujedinjena, ne samo SDP-u, nego i nekim drugim strankama. Naravno, osnovni uvjet bi trebao biti da dosadašnji predsjednici stranaka treba da se povuku sa svih funkcija u strankama i da se otvori put i da prilika novim ljudima”, poručio je Komšić.
Smatra da je to potrebno zbog uzajamnog povjerenja.
“To je potrebno zbog povjerenja i potrebe da se izbjegne utisak kako je neko gubitnik u tom procesu. A što se tiče realnosti, sve velike ideje na početku izgledaju nerealno”, kazao je za Klix.ba Željko Komšić.
Nedavno je afirmiran stav SDP-a da sve stranke unitarne orijentacije koje žele poništenje Daytona i primjenu vladavine vodećeg nacionalizma, trebaju hitno utvrditi model zajedničkog nastupa uz međusobno uvažavanje i saradnju, bez ikakvog uslovljavanja i bez garancija za bilo čiju ličnu poziciju.
To je podržao i radikalni Građanski savez uz poruku da su odmah spremni pristupiti razgovorima o zajedničkom nastupu, modalitetima zajedničkog nastupa i jednom, zajedničkom kandidatu ljevice za člana Predsjedništva BiH na Općim izborima 2018. godine.
Javno objavljivanje kandidature jednog od vođe radikala Željka Komšića za člana Predsjedništva već je izazvalo burne reakcije i među drugim radikalnim strankama, jer mnoge smatraju da to dijeli ljevicu i da se mora odrediti jedan zajednički kandidat. Koliko će ta činjenica i činjenica da Komšić predlaže povlačenje predsjednika nacionalosocijalističkih stranaka i ustupanje mjesta novim ljudima utjecati na proces eventualnoh ujedinjenja i zajedničkog nastupa, saznat ćemo brzo jer se bliži rok za raspisivanje izbora.
Definicija Fašizma, čisto za poredbu:
Fašizam jest oblik radikalnog autoritarnog nacionalizma[1][2] koji je nastao u ranom 20. stoljeću u Europi. Pod utjecajem nacionalnog sindikalizma, prvi fašistički pokreti su se pojavili u Italiji oko Prvog svjetskog rata, spajajući tipična desnastajališta s elementima lijeve politike u opoziciji prema komunizmu, socijalizmu, liberalnoj demokraciji i, u nekim slučajevima, tradicionalnom konzervativizmu. Iako je fašizam uobičajeno stavljen na ekstremnu desnicu tradicionalnog političkog spektra, sami fašisti i neki komentatori su tvrdili da je opis neadekvatan.[3] [4]
Fašisti su namjeravali ujediniti svoju naciju kroz totalitarnu državu koja je zagovarala masovnu mobilizaciju nacionalne zajednice,[5][6] i bili su karakterizirani avangardnom strankom koja je započela revolucionarni politički pokret ciljavši da preuredi naciju prema principima fašističke ideologije.[7] Neprijateljski prema liberalnoj demokraciji i komunizmu, fašistički su pokreti djelili zajednička obilježja, uključujući štovanje države, posveta snažnom vođi i naglasak na ultranacionalizmu i militarizmu. Fašizam gleda na političko nasilje, rat i imperijalizam kao sredstva za postizanje nacionalne obnove.
Fašistička ideologija konzistentno zaziva glavnost države. Vođe kao Benito Mussolini u Italiji i Adolf Hitler u Njemačkoj utjelovljavali su državu i nepobitnu moć. Fašizam je posuđivao teorije i terminologije iz socijalizma ali ih je primjenjivao na što je on vidio kao značajniji sukob između naroda i rasa od klasnog sukoba, i usredotočio se na završavanje podjele između klasa unutar nacije.[8] Zagovara mješano gospodarstvo, sa glavnim ciljem postizanja autarkije da se osigura nacionalna samodostatnost i neovisnost kroz protekcionističku i intervencionističku ekonomsku politiku. Fašizam podržava što se ponekad naziva Trećim položajem između liberalne demokracije i komunizma.
Poslije Drugog svjetskog rata malo se političkih stranaka otvoreno opisivalo kao fašističke i izraz su češće pejorativno koristili politički protivnici. Izrazi neofašizami postfašizam ponekad su primjenjeni formalno da se opišu stranke ekstremne desnice sa ideološkim sličnostima i korijenima u fašističkim pokretima 20. stoljeća.