Sutra će Bakirov potrčko dati riječ da će služiti Bakiru s otete pozicije člana Predsjedništva. Koja postaje jedna od dvije bošnjačke fotelje u Predsjedništvu.
Ranije je Komšić pokušavao dokazati da njega biraju i Hrvati. Govorio je o građanskoj retorici i nadnacionalnoj logici. Pokušavao je skriti kojem nacionalizmu služi. Nije otvoreno najavljivao rat Hrvatima i prijetio brisanjem njihovih političkih prava. Ne bijaše izarastao u pravog Komšoglua.
Komšić je oteo snove Kukiću. Mlađi od njega, drčniji. A slavostrasni Slavo je tako htio biti upravo to. Nadao se da će gazde upravo u njemu vidjeti kandidata.I da će im biti neugodno treći put postavljati Komšića pored Slave živog. No ne bijaše im neugodno.
Čovjek koji je ovaj put zagovarao iskrenu građansku BIH, čovjek koji se ne stidi niti boji svojih Hrvata, niti kog mrzi niti kome prijeti, gospodin Boriša Falatar, čovjek koji je ponudio viziju pomirenja i suživota dobio je tek samo 1% glasova u Bošnjaka. Čak i manje.
I to je danas mjera stvarne građanske BIH.
Falatar je raskrinkao bošnjačku laž. I zato ga od prvog dana preziru.
A Komšić, on da bi uopće uspio igrao je na kartu šovinizma, koji je pred kraj kampanje poprimio nevjerojatnu retoriku. On je ove izbore glasove Bošnjaka dobio ne samo na govoru mržnje prema narodu svog oca. Komšić je izbore, u Bošnjaka, dobio mi manje nit više nego na fašizmu. Netko će reći teška riječ. No nije.
Nema potrebe uljepšavati stvarnost i bježati od Komšićevih riječi. Ovdje se radi o stvarnoj matrici fašizma. Ne o onom fašizmu koji se iz Sarajeva nabacuje po svemu i svakome kao dnevnopolitička halva. Gnjevna hrana za opljačkani narod kojem moraš pokazati nekakvog krivca, zašto živi loše, i tko ga je opljačkao.
Sve što je govorio, sve što je najavljivao, od prve do zadnje riječi, spada upravo u tu političku ideologiju: Fašizam.
Umberto Eco, da živi u Bosni, davno bi upozorio na to. BIH nema svog Umberta Eca. Iz BIH je pamet odavno otišla.
BIH je postala država loših đaka, država nemoralnih medija, država opće učmalosti, država za Darka Brkana i NGO sektor, država kojom vlada dobro raspoređeni intelektualni prosjek. Podkapacitirani ljudi.
BIH nema izvrsnih kirurga, nema dobrih odvjetnika, nema vanserijskih sportaša, inženjera, ničega. Naši najbolji sinovi i kćeri odavno su pobjeli od nas. I neka su. To je jedino logično što su mogli uraditi.
BIH je prostor. Nije država. Ogromno predgrađe bez stvarnog grada u sebi. Prostor dubokog propadanja.
Zato su Falatari u njoj ljudi koje dočekavaju s podsmijehom. I njih bi oni na kolac da mogu. Ne razumiju ih. Nitko nadprosječan tu ne može proći. Jer za svaki uspješan fašizam od iznimne važnosti je uništenje mislećih jedinki i jačanje društva prosječnosti. Društva kojim je pogodno upravljati.
Ne treba tu skidati odgovornost i s hrvatskih elita. No ona je , u odnsu na snagu bošnjačkih elita, gotovo na razini nebitnosti.
U BIH ne postoji niti jedan javni bošnjački intelektualac koji ima hrabrosti retoriku Željka K, i njegovu političku doktrinu nazvati upravo tom riječju – fašizmom.
Ako takav i postoji, on živi u društvenim katakombama Velike Bošnjakije. Tamo, gdje svaki fašizam već ostavlja slobodnomisleće pojedince. Da istrunu.
Šutnja javnih sarajevskih intelektualaca, koji su nekada hrabro kritizirali svako ideološko zastranjenje u Bošnjaka, do te razine da su im drugi krajevi BIH nekada zavidjeli, najbolji je dokaz razbuktalosti i snage tog i takvog fašizma.
Reći će doduše nešto Kazaz. Kazat će nešto i čestiti Fatmir. No nitko ih prenijeti neće. Guknut će u nebo. Glasnice su im nedovoljne za proboti zidove političkih ezana.
Bosna i Hercegovina je danas jedina zemlja Europe u kojoj je u zgradu Predsjedništva ušao fašist. A njegovo ime nije Milorad. Na našu sramotu sin je hrvatskog oca.
Koliko je taj fašizam kojem sin hrvatskog oca služi, metastazirao i divlji, najbolje govori podatak da fašistički mediji iz Sarajeva, informiraju strane medije kako je hrvatski narod u BiH izabrao socijaldemokratu, dok su ostala dva naroda birala nacionaliste.
Kao da smo Sjeverna Korea. A ne zemlja u Europi. Pa se tako brutalna laž može plasirati.
Fašistički slovoslagači sjajno pišu fašističke obmane za našu Mater Europu. Daktilografkinje fašizma brzo tipkaju svjetskoj javnosti kako je predstava novog političkog nasilja zapravo uspješna pobjeda demokracije.
No u stvarnosti moj narod, hrvatski, nije glasao za fašistu. Hrvatski predsjednik nije fašist. Hrvatski narod nije fašistički. Ma koliko god tražili sramne iznimke u njemu i predstavljali ih kao opći primjer. Hrvat to nije bio. Ako je bio jedan, suprotstavila su mu se tri. Hrvatski narod to nikada i neće biti.
Hrvat je glasovao za demokratu, za europski orijentiranog lidera. Bošnjak mu je nametnuo fašistu. Čovjeka koji će služiti Ankarama i Saudijama, Bakiru i bratstvima a o Europi će pričati koliko mu tek Visoka Porta dopusti.
Razdor koji će Komšićev, uspješno zasađeni fašizam u bošnjačko društvo, unijeti u BiH tek slijedi. Pred nama su četiri godine komušanja Bosne i Hercegovine. Urbana raja vjerojatno i ne zna što znači ta riječ.
Drumovi bosanski poželjet će se u jednom trenutku Države. Zažalit će za svakim glasom mržnje koji su mu dali .
A Države, nedosanjane mitske Bosne, nigdje biti neće.
Onda kada Dodik, naivnim Komšićem bude rušio svaki temelj ove i ovakve Bosne i Hercegovine.
Baš po onom znamenitom guslarskom epu vidovitog srpskog guslara s početka 19 stoljeća, Filipa pl. Višnjića.: Drumovi će poželjeti države, al države nigdje biti neće.