Smisao Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih sustava, nacizma, fašizma i komunizma nije u tome da se Europa i europski narodi sjećaju onih žrtava koje su pojedinom kraju bliže, nego da se prisjeti svih suludih vremena drugog svjetskog rata, pa i prvog, kao i zla komunizma i naročito poraća drugog svjetskog rata.
U našim krajevima ustalila se praksa pozivanja na ovaj dan, no na način da se u prvi plan stavljaju žrtve komunizma, njihovi ubojice se javno osude, obavezno se spomene fraza “križni put” iako su na tom putu koračali i mnogi muslimani, iako su među nevinima bili i neki nimalo nevini, čak i sotone, a ono što je najvažnije, nitko gotovo da ikad spomene žrtve režima prije komunizma.
A prije komunizma 1945 nije ovdje bila demokracija. Niti od 1941 do 1945 niti 0d 1918 do 1941 niti od 1914 do 1918 a niti prije tog.
Izgleda da je narod tu stradao samo od komunizma. I da je do 1945 teklo med i mlijeko.
A prošlo se kroz osmanski kalifat, dakle čisti režim, kroz austrougarsku monarhiju koja je bila režim, kroz karađorđevićevu Jugoslaviju koja je bila režim , kroz NDH koja je bila antihrvatski pronjemački nacistički režim i tek se onda ušlo u komunizam.
Žrtve našeg naroda prije 1945 su plaho ljubomorne.
wpDiscuz
