23. kolovoza slavi se kao Europski dan sjećanja na žrtve totalitarizma
Suvremena civilizirana Europa uzela je ovaj datum zbog toga što su tog dana 1939. pakt o podjeli Europe sklopili dva najgora zločinačka sustava u povijesti Europe – nacionalsocijalizam i komunizam.
Malo ljudi zna da tim dijaboličnim paktom nije podijeljena samo Poljska već šest zemalja, a praktično podijeljena je i Europa u dvije interesne sfere.
Na današnji je dan 23. kolovoza 1939. sklopljen (tada) tajni sporazum o nenapadanju između Njemačke i SSSR-a, poznat i kao Pakt Ribbentrop-Molotov (Pakt Hitler-Staljin).
Potpisan je u Moskvi od strane sovjetskog ministra vanjskih poslova Vjačeslava Molotova i njemačkog ministra vanjskih poslova Joachima von Ribbentropa. Međusobni pakt o nenapadanju bio je na snazi gotovo dvije godine do početka Operacije Barbarossa, 22. lipnja 1941. kada je Njemačka napala SSSR.
Pakt Ribbentrop-Molotov
Dan sklapanja Pakta Ribbentrop-Molotov se, sukladno odluci Europskog parlamenta iz 2009. godine, obilježava kao Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
Ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera komunista i nacista u sljedećim nezavisnim zemljama:
• Finska
• Estonija
• Latvija
• Litva
• Poljska i
• Rumunjska
Kao posljedica ovog sporazuma, sve navedene zemlje su napadnute i okupirane, bilo od strane nacističke Njemačke, bilo od strane komunističkog SSSR-a.
Jedino je Finska, koja je dva puta vodila rat sa Sovjetskim Savezom tijekom Drugog svjetskog rata, uspjela sačuvati svoju nezavisnost, ali je bila prisiljena ustupiti finska narodna područja komunističkom imperijalizmu na istoku zemlje (Karelija), piše narod.hr
Tjedan dana nakon potpisivanja sporazuma, 1. rujna 1939., nacisti su napali Poljsku sa zapada, a malo kasnije komunistička Crvena Armija ušla je u Poljsku sa istoka. Na taj način podjelom Poljske sramotna suradnja dva totalitarna režima dosegla je vrhunac svog licemjerja.
U Hrvatskoj postoji nužna potreba osvješćivanja građana sa posljedicama totalitarnih režima. One se broje u milijunima ubijenih, prognanih i mučenih nevinih ljudi. Na svim razinama obrazovanja, kulture, medija, povijesti i politike potrebno je otvoriti javne rasprave i provesti lustracijske i druge zakone koji bi odstranili iz društva istaknute pripadnike totalitarnih režima.
Slučaj Lex Perković potvrdio je da zaštita zločinaca totalitarnih režima dolazi sa najviših pozicija vlasti i pravosuđa.
Europski parlament tada je u svojoj preporuci naglasio da svaka zemlja prilagodi datum, vrijeme i način obilježavanja sjećanja vlastitoj povijesti i tradiciji. Hrvatska se time pridružila Estoniji, Latviji, Sloveniji i Švedskoj koji obilježavaju 23. kolovoza. Druge su zemlje ovo obilježavanje spojile s Međunarodnim danom sjećanja na žrtve holokausta, 27. siječnja, čiji su krivci upravo nacionalsocijalistički političari iz Njemačke koji su provodili progon.
Obilježavanjem ovoga dana Hrvatska se pridružila većini zemalja članica EU-a u kojima se, na preporuku Europskog parlamenta, potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava.
Povodom prvog obilježavanja 2011. godine u Hrvatskoj, tadašnja premijerka Jadranka Kosor (HDZ) poručila je: “Pogotovo moramo odati počast žrtvama ustaškog režima u Hrvatskoj, no međutim, moramo sada pokušati utkati put za istragama i o komunističkim zločinima te prestati tu temu tretirati kao ‘tabu’, moramo se svih žrtava prisjećati podjednako”.
Prethodno je sabor, 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., a u kojem se navodi da su totalitarni komunistički režimi bili bez iznimke označeni masovnim povredama ljudskih prava.
Navodi o broju žrtva komunizma u svijetu variraju od 80 do 100 milijuna ljudi, no službene brojke imaju mnoge kritičare. Povjesničari su pak sigurni u brojke stradalih u holokaustu, a broje gotovo 17 milijuna ljudi, od čega je ubijeno šest milijuna Židova, a ostalih 11 milijuna žrtava su bili Romi, građani Sovjetskog Saveza, Poljaci, invalidi, homoseksualci i drugi.
