Iako se Hrvatska do sada spominjala kao isključivo tranzitna zemlja za terorističke borce, rečenice iz izvještaja Europola otkrivaju da se cijelo područje jugoistočne Europe može promatrati kao problematično.
Suradnja bez zadrške
– Na Balkanu postoji niz terorističkih kampova niskog intenziteta. Na njima novaci ISIL-a vježbaju i provjeravaju svoju izdržljivost kao i odlučnost da se pridruže teroristima – kazali su. Prema nekim podacima, u BiH postoji 35 kampova za obuku, dok na Kosovu ekstremisti vježbaju u bivšim kampovima Oslobodilačke vojske Kosova. O riziku islamizacije dosad sekularnih Albanaca na Kosovu, Makedoniji i Albaniji, ali i o važnosti stabilnosti susjedstva za Hrvatsku govorio je nedavno visoki izvor s Pantovčaka, kazavši kako bi samo jedan incident mogao uništiti hrvatski turizam koji čini oko 20 posto BDP-a.
No uz BiH, Hrvatska je i s istoka, i to vrlo blizu granice sa Srbijom, u doticaju s ekstremistima. – Pripadnika vehabijskih organizacija nema samo na Sandžaku već i u Beogradu, Novom Sadu, Subotici… Iako njihov broj nije previše impresivan, to nije od značenja za terorizam budući da su dovoljna 2-3 čovjeka da izvedu terorističku akciju velikih razmjera. Prisjetite se da je samo njih petnaestak (većina boravila u BiH) u New Yorku i Washingtonu usmrtilo više od 1000 ljudi – upozoravaju u srbijanskoj Sigurnosno-informativnoj agenciji.
I u hrvatskom zapadnom susjedstvu, u Sloveniji, tajne su službe otkrile kampove za obuku ISIL-ovaca. Okupljanja u sportskom objektu Korant pokraj glavnog slovenskog grada organizirali su, kažu, salafisti iz ljubljanskog predgrađa koji su poslali više boraca u Irak i Siriju. Otvorene granice Schengena dopustile su prijelaz bez kontrole pa su u Sloveniju dolazili ekstremisti iz Austrije, Njemačke i Luksemburga.
Posebna je priča oružje kojeg nakon ratova na ovim područjima ima i koje cirkulira. Direktor tvornice “Zastava oružje” Milojko Brzaković potvrdio je kako je više komada oružja koje su koristili džihadisti u terorističkom napadu u Parizu 13. studenoga proizvedeno u toj tvornici iz Kragujevca. Zbog toga, govore neki stručnjaci, među sigurnosnim službama uvriježila se izreka “Nazovi Balkan radi terorizma”. I dok se zadnjih dana ponavlja kako sigurnosne službe raznih država vrlo nevoljko razmjenjuju obavještajne podatke, iz Hrvatske policije kažu da kontinuirano razmjenjuju korisne informacije preko međunarodne suradnje s našim partnerima, prije je to bio Interpol, a sada i Europol. Usto, iznimno je važna i regionalna suradnja.
– U razmjeni informacija i suradnji nema rezervi jer je riječ o preozbiljnim stvarima da bismo vagali hoćemo li nešto razmijeniti ili ne – kazao je nedavno Mladen Pemper,voditelj Službe terorizma u Ravnateljstvu policije.
Policijski posao
No iako se najnoviji oblik terorizma obilno služi cyber prostorom, pa ga nazivaju i cyber terorizmom, treba pronaći ravnotežu između korištenja najnovijih tehnologija, obavještajne analitike, podatkovne znanosti… i klasičnog policijskog posla, kojim se operativci sve manje bave. Na opasnost oslanjanja samo na nadzor i analitiku upozorio je u intervjuu Večernjem listu Ben Wizner, odvjetnik Edwarda Snowdena, jednog od najpoznatijih svjetskih zviždača.
– Toliko je tih podataka i toliko su puta odlučili slijediti krivi trag. Previše se oslanjaju na podatke, pa i FBI je prestao raditi detektivski posao, poput infiltracije u sumnjive skupine. Najviše je urota spriječeno ne kad su provukli neki algoritam kroz baze podataka i tako zaključili tko bi mogao biti sumnjiv, već kad su izašli na teren i tradicionalnim policijskim metodama obradili slučaj – objašnjava Wizner.
vecernji.hr