Pitanje koje postavljamo nosi težinu povijesti, identiteta, i dubljih dilema koje, na prvi pogled, djeluju kao da su ispisane na stranicama političkih igara, ali u stvarnosti odzvanjaju kroz svakodnevicu ljudi koji dijele ove prostore. Da bi se razumjelo zašto bi se muslimani, odnosno Bošnjaci, posvetili europskom putu, poštivanju ustava i suživotu, treba dublje zaroniti u prošlost, u sadašnjost, u te slojeve napetosti, ali i zajedničke nade. Jer BiH, koliko god bila podijeljena, još uvijek ima svoje mostove – one stvarne, ali i one nevidljive, utkane u živote ljudi.
Pokušaj potiskivanja Hrvata – to je narativ koji se često iznova ponavlja. Da, Hrvati u BiH su doista suočeni s izazovima, osjećajem marginalizacije, i frustracijom zbog političkog sustava koji nije uvijek pošten prema svima. No, postavlja se pitanje: je li taj proces potiskivanja zbilja završen? I jesu li Bošnjaci, koji su također prošli kroz svoje bolne rane, zaista ti koji nose isključivu odgovornost za sve nepravde? Odgovor nije jednostavan.
Bošnjaci, kao i svi drugi narodi u BiH, suočeni su s izazovom vlastitog opstanka – ne samo političkog, već i društvenog, kulturnog, i identitetskog. Njihov europski put nije samo pitanje strateške odluke, već pitanje budućnosti. Suživot u BiH nije samo fraza; to je svakodnevni izazov s kojim se susreću svi – Bošnjaci, Hrvati, Srbi, ali i oni koji odbijaju biti svrstani u kutije konstitutivnih naroda. Europski put, sa svim svojim manama i birokracijom, ipak nosi obećanje jednog drugačijeg sustava – onog u kojem nacionalne tenzije možda mogu biti umanjene, a građanska prava stavljena u prvi plan.
Za Bošnjake, europski put znači otvaranje vrata prema drugačijem načinu postojanja, prema sustavu koji ne počiva isključivo na povijesnim nepravdama, već na zajedničkoj budućnosti. Ako bismo to gledali samo kroz prizmu političke moći i igre brojeva, lako bi bilo reći da je potiskivanje Hrvata dio te priče. No, stvarnost je dublja. Suživot u BiH ne može opstati na temeljima gdje jedan narod stalno nadvladava drugog. To nije suživot – to je podjela, skrivena iza tankih slojeva diplomatije.
Zašto bi se Bošnjaci posvetili europskom putu? Jer i oni znaju da bez integracije u širi europski kontekst nema stvarnog napretka. Jer njihova vlastita budućnost ovisi o suživotu i ravnoteži, o poštivanju ustava, ne samo zato što to nalaže neka vanjska sila, već zato što to nalaže život u zemlji u kojoj svaki sukob ostavlja tragove na svakom pojedincu, bez obzira na etničku pripadnost.
Možda se čini da je „posao potiskivanja Hrvata pri kraju“, ali ako je povijest išta pokazala, to je da svaki pokušaj potiskivanja nekog naroda vodi samo prema dubljim podjelama i nesigurnoj budućnosti. A u BiH, svi smo već previše puta pali na tom ispitu. Izlaz iz toga je uvijek isti: suživot, poštivanje, i zajednički rad na tome da svaki narod, svaka osoba, ima svoje mjesto pod istim nebom. U tom smislu, europski put nije cilj sam po sebi, već sredstvo za ostvarenje te ideje – sredstvo za preživljavanje i napredak jedne zemlje čije srce ne može kucati na podjelama, već na zajedništvu.
wpDiscuz
