“Prazna obećanja Unije o tome kako ćemo brzo napredovati i jednog dana biti dio tog društva, bez ikakvih konkretnih poteza, samo će obeshrabriti i one koji “guraju” EU priču na zapadnom Balkanu, podrška građana EU integracijama pomalo pada, a jačaju oni koji bi se vraćali u tmurnu prošlost. Da ne govorimo kako “iza ugla” vrebaju Kina, Rusija, Turska…
MOSTAR – Jedna od rijetkih pozitivnih stvari koje se događaju u svim državama zapadnog Balkana posljednjih godina jeste činjenica kako su tamošnje političke elite, ali i većina građana, za europske integracije i ulazak u odabrano društvo koje i ovu regiju mogu povući naprijed.
Uz sve probleme koji muče EU ona i dalje opstaje, ekonomski je jaka, otvara niz mogućnosti za svoje građane, jača svoje obrazovanje, olakšava putovanja, a samim time povezuje Europu i smanjuje mogućnosti sukoba. Ipak, ovaj “ekonomski džin, politički patuljak i vojni mrav” do dan danas očito ne zna kako raspetljati “balkanski čvor” i radi ono što je u osjetljivim geopolitičkim okolnostima možda i najgore – pokušava održati status quo. Jasno je kako su “zločesta balkanska djeca” još uvijek miljama daleko od onoga što Unija jeste, kako su nevoljko provoditi reforme i biti zemlje zakona i reda, ali prazna obećanja Unije o tome kako ćemo brzo napredovati i jednog dana biti dio tog društva, bez ikakvih konkretnih poteza, samo će obeshrabriti i one koji “guraju” EU priču na zapadnom Balkanu, podrška građana EU integracijama pomalo pada, a jačaju oni koji bi se vraćali u tmurnu prošlost.
Na kraju krajeva Bugarska i Rumunjska su u Uniju ušle na način da Unija “ne da je zažmirila na jedno oko, nego je rukama prekrila oba”. Da ne govorimo kako “iza ugla” vrebaju Kina, Rusija, Turska…
“Drugi igrači”
Mnogi smatraju, i to najzagriženiji europejci, kako je EU u problemima zbog činjenice da ekonomske integracije nisu dovoljno brzo pratile one političke. I uistinu, dan danas Unija muku muči s donošenjem najbanalnijih odluka, uvelike se birokratizirala, jačaju zemlje koje bi vraćale suverenitet u okvire nacionalnih država (Višegradska grupa), na sve se nadovezala migrantska kriza i jačanje populističkih te radikalno desnih i lijevih pokreta. Odgovora još nema, spominjalo se nekoliko verzija “nove Unije” na pogon Macron-Merkel, najčešće u vidu “Europe s više brzina” (ali i protiv toga su članovi Višegradske grupe ali i neke druge), a sve dok je tako i dok se čeka Unija slabi, a utjecaji drugih rastu. I tu dolazimo do zapadnog Balkana, koji je u ovom trenutku “ni na nebu ni na zemlji”, i nitko ne zna što bi s ovom regijom, ali svi bi da na nju stave “svoju šapu”. U takvim uvjetima, a još ako znamo da ogromnoj većini političara u ovim zemljama nije mrska autokracija i izostanak pravne države, klijentelizam i nepotizam, jasno je kako se polako okreću drugim “igračima”.
Utjecaj Rusije u Srbiji i BiH je prisutan već dugo i pojačava se, Turska sve više ulazi na ovaj prostor i to ne samo preko BiH, Kina ulazi sa svojim kapitalom na što je bez ustezanja upozorio i Johannes Hahn, povjerenik za politiku susjedstva i pregovore o proširenju. On je kazao kako bi Kina mogla da pretvori u “trojanske konje” države koje će jednog dana biti članice EU.
Pojašnjava kako bi kineska kombinacija kapitalizma i političke diktature mogla da privuče pojedine lidere u regiji na jugoistočnom krilu kontinenta. Slovački ministar vanjskih polova Miroslav Lajčak još 2017. uz navedene “igrače” dodao je i Saudijsku Arabiju, kazavši da te zemlje ne treba kriviti, jer su postupile logično, a EU se treba zapitati što i kako dalje.
Nužna konkretna djela
I uz sve to, EU i dalje “luta balkanskim bespućima” i njena obećanja za sada se čine ispraznima. Naime, više je nego jasno da zemlje poput Francuske i Nizozemske, blago govoreći, nisu za proširenje EU, o čemu je i govorio u nekoliko navrata francuski predsjednik Emanuel Macron. Žele prvo reformu Unije, ali i velike reforme u zemljama zapadnog Balkana a tek onda razgovore o članstvu.
Pa tako imamo situaciju da se u Makedoniji koja je bila na rubu građanskog rata, situacija promjeni, počnu se rješavati gorući problemi, nađe rješenje višegodišnjih peripetija sa Grčkom, Europska komisija dadne “zeleno svijetlo” da se otvore pregovori, ali to se ne događa. Slična je situacija i s Albanijom, koja već poodavno čeka na otvaranje pregovora i pitanje je koliko će biti voljna čekati. Crna Gora je prošla sve i svašta, pa i pokušaj atentata na predsjednika Milu Đukanovića zbog proeuropske i pronato politike, a onda ih dočeka “hladan tuš” kada ih američki predsjednik Donald Tump nazove agresivnim narodom. Oni su već otvorili ogromnu većinu poglavlja, ali vrlo mali broj njih zatvorili pa je veliko pitanje ima li i grama šanse da 2025. postranu dio “europske obitelji” (kako se u novoj strategiji EU za zapadni Balkan navodilo kao inicijalni rok za ovu zemlju i Srbiju). BiH muku muči sa svojim problemima, i realno govoreći naši vlastodršci ništa ne čine kako bi ubrzali EU put, ali realno govoreći niti EU nema rješenja za “bh. luđačku košulju” i nudi samo priče.
Od tih priča nema ništa osim masovnog iseljavanja naših građana, a podrška ulasku u EU jeste jedino u čemu se svi slažu, ali nažalost zbog svega navedenog i ona pada – ne tako davno bila je 76 posto, a u 2018. pada na 56,5 posto. Srbija svakako nivelira između zapada i istoka, deklarativno je za ulazak u EU, ali itekako su joj privlačne Rusija, Kina ili Turska kao partneri. Tu je i neriješeno pitanje s Kosovom, ali neriješena granična pitanja sa susjedima imaju sve zapadnobalkanske države.
Dakle, poruke kako je zapadni Balkan u svakom smislu dio Europe, kako imaju perspektivu, da EU neće zaboraviti Balkan, slanje novca te želja da budu svojevrsni štit za migrante jednostavno više ne prolaze. EU mora dati jasne odgovore, jasne smjernice i jasnu perspektivu jer od same priče nema ništa. Čak i građanima, koji su više vjerovali europskim nego vlastitim političarima, pada optimizam za EU. Diplomatski rječnik kako Unija zemlje zapadnog Balkana vidi kao partnere, a ne članice jednostavno se mora prekinuti jer ćemo početi kliziti u nove svađe i opasno se približiti točci “odleđivanja zamrznutog konflikta”, jer ovdašnji političari mogu vladati samo politikom straha i ucjena. Jer ukoliko uistinu “europske sale za čekanje nemaju izlaz”, naše elite će ga pronaći negdje drugdje gdje ima manjka demokracije, ljudskih prva, slobode medija i govora, ali zato ima viška diktature, kriminala i korupcije, “zarobljenih institucija”. Jer u tome su svjetski prvaci.
Piše: Dragan Bradvica, dragan.bradvica@dnevni-list.ba