Zamislimo mladog bošnjačkog političkog lava iz neke umjerenije, sekularne partije, koji ima svoj prirodni put razvoja, i koji prirodno planira na izborima za Predsjedništvo do nogu potući SDA kandidata. Kandidata bošnjačke nacionalističke panislamističke SDA desnice.
Recimo da taj nije antihrvatski i antisrpski šovinist, nema repove iz rata i stalo mu je do dijaloga i prelaska BIH iz daytonske u brusselsku fazu. Ili recimo da on jeste antisrspki i antihrvatski šovinist no puca na bošnjačku fotelju u Predsjedništvu.
Zamislimo da ima ozbiljne šanse i da puše za vrat SDA kandidatu.
Što će tada učiniti SDA da sačuva mjesto u Predsjedništvu?
Kandidirat će Komšića na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva, u svim medijima naručit će huškačke tekstove , plašit će narod UZP-om koji samo što nije stigao, potrebi da se bude 2+1 u predsjedništvu, potom će mnoštvo glasova Bošnjaka koji bi glasovali za mladog bošnjačkog lava okrenuti ka Komšiću.
Mladi lav će izgubiti u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva, SDA će ponovno dobiti fotelju u predsjedništvu, plus rezervnu u vidu Komšića.
Poniženi će biti i hrvatski narod, kolateralno. Ali i bošnjačka oporba. Građanska, lijeva, koja će nastaviti nijemo šutjeti smatrajući da je građanski dio Bošnjaka izabrao Komšića a ne “mladog lava” iz naše priče. Ako se pobune SDA mediji će ih optužiti da su šovinisti i da ne poštuju volju naroda da izabere Komšića.
SDA nikada neće kandidirati Komšića ako primjeti da na bošnjačkoj ljevici nema ozbiljnog protukandidata.
Tada će doktrinom “kuhanja žabe” Hrvatima dopustiti da sami izaberu svog predstavnika, jer je u tom slučaju interes SDA da ima legitimnog Hrvata u Predsjednišvu kao dokaz da Hrvati nisu ugroženi i da im se ne oduzimaju prava. I kao zalog sutra da mogu reći “šta se bunite, pa jeste li jučer izabrani po istom zakonu”.
Komšić će se dakle izvući iz šešira samo ako se pokaže da na bošnjačkoj političkoj sceni postoji konkurent SDA-u koji bi njihovog čovjeka mogao potući na izborima.
Dovoljno je pogledati prošle izbore.
SDP je imao SDA-u opasnog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva. Kako bi ga se riješili SDA je isturila Komšića. Nitko nije vjerovao da će se ići s Komšićem treći put. Da će SDA biti tako bahata. No išlo se.
Komšić je tako ubio Bećirovića. I dobio još jedan gratis mandat, uz naravno usputno poniženje vlastitog naroda. Hrvatskog.
Na koje je čovjek iz SDA šešira odavno već navikao. Živi s tim. I želi i umrijeti s tim.
Dakle kada se govori o majorizaciji u FBIH igra s Izbornim zakonom ima u sebi i dodatnu, nevidiljivu, no znatno važniju majorizacije. Onu unutarbošnjačku.
SDA majorizaciju samih Bošnjaka.
Nešto slično čini i HDZBIH Hrvatima kada su izbori za RH Sabor. Oni u HDZBIH to neće priznati, no izborni sustav u RH omogućuje im da putem stranačke mašinerije izmajoriziraju vlastiti narod u BIH i dijaspori. To se lako da provjeriti. No kod oba slučaja kvaka je u Izbornom zakonu.
Naprosto je Izborni zakon omogućio SDA-u igru s Izborima. On dopušta da Hrvati izaberu legitimnog predstavnika samo kada SDA to dopusti. I nikako i nipošto ne dopušta da se na mjesto bošnjačkog člana Predsjedništva ne uspe netko tko nije na liniji SDA. Doista svi predsjednici Bošnjaci bili su i ostali su iz obitelji SDA.
Apsurd je da upravo Bošnjaci kojima su puna usta građanske BIH, nikada nisu izabrali bošnjačkog člana Predsjedništva iz neke građanske partije.
Dok je eto predsjednik Srba nominalno socijaldemokrat a “predsjednik Hrvata” treći put također nominalno socijaldemokrat. Iako je u praksi lutak SDA.
No gledajući stvar čisto na površini, postavlja se logično pitanje:
Ako bošnjački narod uporno ponavlja kako mu je puna kapa nacionalizma, kako to da na izborima nije izabrao Komšića i nekog iz SDP-a za bošnjačkog člana Predsjedništva nego je kombinacija vazda Hrvatima ljevičarima a sebi desničara.
Dodajmo ovome da od Alije, i možda Harisa Silajdžića, Bošnjaci nisu imali legitimnog bošnjačkog člana predsjedništva.
Malo tko od kasnije izabranih je imao 50% glasova bošnjačkog naroda. Džaferović ima jedva negdje oko 14 % bošnjačkog legitimiteta.
Sve su ovo podaci koji dovode do novog pitanja:
Što se događa s bošnjačkom ljevicom? Postoji li ona uopće? Zašto ne traže izmjene Izbornog zakona na način da on osigura izbor bošnjačkog člana Predsjedništva koji će imati 50% legitimiteta bošnjačkog naroda? Recimo provjerom moći veta u bošnjačkom klubu Domu naroda nakon izbora?
Ako ostanu šutjeti, pravo na bošnjačku fotelju u Predsjedništvu ostat će vječno pravo SDA Duboke države. Koja Bošnjake plaši istim narativom kada pravda majorizaciju Hrvata : “HDZ želi vječno mjesto u Predsjedništvu”. Što je naravno laž. Jer otklanjanjem majorizatorskog zakona, HDZBIH gubi šanse za vječno mjesto u Predsjedništvu. Otvaraju se šanse čak i nezavisnim kandidatima u Hrvata da se uhvate u koštac s HDZBIH kandidatom.
Izgleda da je strah SDA od gubitke fotelje u Predsjednišvu, glavni uzrok ponavljajućeg izbornog nasilja u slučaju Komšić.
Strah SDA od gubitka Duboke države, strah od početka kraja jednog klana, jači je od razuma. I patriotizma. Kojeg nikada nisu niti imali.
Ne mrze oni Hrvate, koliko se boje Bošnjaka. Bošnjaka sekularista. Preplašeni su sami za sebe. I u strahu svašta čine.
Znaju koliko je štetan Komšić za opstanak BIH a opet ustraju na njemu. Život klana važniji im je od života BIH.
SDA u suštini nikada BIH nije niti promatrala kao trajnu kategoriju, nego kao privremeni koncept. Istureni punkt za puno globalniji projekt.
Pročitati Islamsku deklaraciju Alije Izetbegovića.
Ako ju je nepismeni Osmanagić mogao pročitati, možeš i ti.
wpDiscuz
