EMIR B. I SKLONOST PRETJERIVANJU : Mostar je bio Hirošima Europe

Skakač sa Starog mosta u Mostaru Emir Balić, komentirajući jučerašnju osuđujuću presudu bivšem premijeru “Herceg-Bosne” Jadranku Prliću, zapovjednicima HVO-a Slobodanu Praljku i Milivoju Petkoviću, ministru obrane Bruni Stojiću, zapovjedniku vojne policije HVO-a Valentinu Ćoriću i predstojniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću, istaknuo je kako je bilo krajnje vrijeme da se ova presuda izrekne. “Međutim, to nije neka utjeha familijama koje su izgubile svoje najmilije u ratu. Malo je poznato da 400 Mostaraca još uvijek nema. Ne zna im se za grobove”, rekao je Balić u razgovoru za agenciju Anadolija.
Ocjenu Suda u Haagu da je Stari most bio “valjana vojna meta”, Balić je okarakterizirao kao paradoks. “To je jedan neosmišljeni odgovor. Vidio sam i svjedoka koji je govorio da je čudno da je most srušen”, kazao je Balić, te dodao: “Strateški? Kakav strateški. Nije se preko mosta moglo prijeći. On je bio dobro izbombardiran 8. studenog 1993., a 9. studenog je dokrajčen”.
“Most su srušili `NLO-HVO`”
Balić je podsjetio da je prije određenog vremena u Hrvatskoj formirana komisija koja je imala zadatak utvrditi kako je srušen Stari most. Prisjetio se šaljivog komentara jednog Mostarca, koji je rekao da su most srušili “NLO-HVO”. “Zna se tko je srušio Stari most, pod čijom komandom i zašto. To je bio posljednji napad na bošnjački narod, da on ne treba živjeti u ovom gradu. Što kada se poruše jednom narodu simboli? Da sruše Zagrebu katedralu, u Parizu Eiffelov toranj… Mi smo Stari most smatrali jednim živim bićem”, naglasio je Balić.
U vrijeme rata Mostar je bio Hirošima Europe, kaže Balić i dodaje da se o Mostaru na izricanju presude vrlo malo pričalo, a grad je bio sravnjen. “Najinteresantnije mi je bilo to što nisu pričali o stvarima poput guma punih municije koje su spuštane sa brda Hum ili leševa koji su danima ležali po ulicama u lipnju. Logoraši su sigurno pričali o tim stvarima, jer su radili tada tu. Oni koji su to preživjeli su bili najkompetentniji da o tome svjedoče”, napominje Balić.
Kako je i sam proveo mjesec dana u logoru tijekom proteklog rata, Balić je istaknuo kako je bilo predodređeno da ga Armija ubije, jer je uvijek radio na prvoj liniji. Kad je izašao iz logora, pušten je na stranu pod kontrolom HVO-a, jer je sa suprugom i majkom stanovao u kćerinom stanu u tom dijelu Mostara. “Tad su nastali problemi. Tražili su me, dolazili su mi u stan, maltretirali su mi majku od 93 godine. Moja supruga je bila hrabra i rekla je da je njeno mjesto tu, gdje su joj svekrva i muž”, prisjetio se Balić vrlo teških trenutaka u svom životu.
Na neki način je pravda zadovoljena, ali nije adekvatna

Uz pomoć prijeratnog prijatelja Hrvata, otišao je u Makarsku, a potom u Zagreb. Kada je stigao u Zagreb, saznao je da je Stari most srušen. “Bio sam šokiran. Srušen Stari most! Preživio 450 godina ratova, potresa, raznih prirodnih nepogoda, i sad da bude srušen. Iz kojih razloga, nije on bio strateški kao ostali mostovi”, nastavio je Balić, dodavši kako je 50 godina bio vezan za taj most i na njemu zaradio i slavu i lijep život. Po povratku u Mostar, Balić je 1994. godine sa trampolina skakao u Neretvu pred 25.000 gledatelja.
Kaže kako presuda u slučaju Prlić i drugi ne može donijeti zadovoljstvo preživjelima, kao ni porodicama žrtava. Na neki način je pravda zadovoljena, ali prema njegovom mišljenju, ona nije adekvatna. “Majke Srebrenice se ne mogu zadovoljiti, bez obzira koliko tko bude osuđen. Ali, ipak, završen je taj dugo čekani proces suđenja”, rekao je Balić, izrazivši nadu da će presuda donijeti bolja vremena i da će se ljudi osvijestiti, jer su siti netrpeljivosti.
“Ćuprija je ćuprija”, prisjetio se Balić svojih riječi prilikom davanja intervjua prije otvaranja Starog mosta: “Hoće li nas ona ujediniti, to je stvar naših glava. Posebno glava političara, što se i obistinilo. Ovaj narod nikad ne bi mogao biti razjedinjen. Bilo je ljudi koji su pomagali u ovom ratu, nismo svi isti”.