Gospodin Predrag Kojović i gospoda iz Kruga 99 natjerali su nas da ponovno detaljno čitamo Ustav BIH, točnije Aneks 4 mirovnog međunarodnog sporazuma kojeg je poništio g. Petritsch, premda je bio plaćen da ga štiti. Podsjećamo, zloporabeći plemenitu odluku Ustavnog suda o konstitutivnosti svih na cijelom teritoriju BIH, Petritsch je nametnuo amandmane kojima je izvrijeđao logiku svih građana BIH. Tim amandmanima obesmišljeno je međunarodno pravo i pravda, a odluka Ustavnog suda uopće se nije ispoštovala. Nit su Srbi postali konstitutivni u FBIH nit su Hrvati i Bošnjaci u Srpskoj. Tek je Srpska postala srpskija a FBIH bošnjačkija. Od tada u obrani logike dvojne podijeljenosti zemlje istim žarom skače ne samo službena Banjaluka nego čak u zadnje vrijeme mnogo glasnije i političko Sarajevo.
No, dio Ustava BIH koji definira Predsjedništvo BIH i njegove ovlasti te postupke Predsjedništva Petritsch na sreću nije unakazio. Pitanje je , može li ono što jest unakazio uopće ostati nakon tužbe na sudu za međunarodne ugovore u Beču.
I evo što taj Ustav, kojeg Kojović ne poštuje, kaže u dijelu gdje govori o postupcima Predsjedništva. Pročitajte polako g. Kojoviću:
Stavak “D” (označen plavom bojom na slici) jasno pokazuje, da je član Predsjedništva BIH ujedno legitimni PREDSTAVNIK a nikako tek samo PRIPADNIK nekog naroda bez predstavničkog legitimiteta. Ustav BIH istina u sebi ima diskriminatorsku odredbu, po kojoj je, za sada samo Hrvatu, Srbinu, Bošnjaku, može biti dozvoljena kandidatura i to je jedini dio koji se mora promjeniti kako bi Ustav BIH prestao biti diskriminatoran. No jasno je da kolektivno Predsjedništvo BIH i svaki njegov član, mora u sebi nositi legitimitet predstavljanja svakog pojedinog naroda osnivača , tvorca BIH. Konstitutivnog naroda BIH.
Kao što se vidi iz članka i sam Ustav BIH spominje pored uvriježene terminologije “član iz reda nekog naroda” (koju oficijelno Sarajevo nameće kao jedinu dopuštenu i terminologiju) i terminologiju “hrvatski član” i “bošnjački član”. Prema tome, prema Ustavu BIH, posve je dopušteno i legalno kazati hrvatski član Pedsjedništva BIH ili bošnjački član Predsjedništva BIH. No Kojović čita selektivno.
Ali to nije najveća vrijednost ovog članka Ustava. Ovaj članak zapravo dokazuje cijeli smisao Predsjedništva BIH u okviru predstavničke demokracije u BIH, pojašnjava pravno značenje riječi legitimitet, pojašnjava snagu konstitutivnosti pojedinog naroda, i njegovu neumitnu povezanost s pojedinim članom Predsjedništva BIH. Hrvata s hrvatskim, Bošnjaka s bošnjačkim i Srba sa srpskim predstavnikom u Predsjedništvu BIH.
Kako ovaj članak dokazuje da je to tako i da su se Sejdić i Finzi bespotrebno žalili u Strasbourgu?
Jako jednostavno. Članak Ustava jasno propisuje da ako se neki član Predsjedništva ne slaže s nekom odlukom drugog člana Predsjedništva može istu odluku poništiti na području s kojeg je izabran i putem legitimiteta naroda koji ga je birao.
Srpski član predsjedništva obraća se tako, kaže Ustav BIH, Narodnoj skupštini Republike Srpske, ako je njezinu štetnost izjavio član s toga područja, bošnjački član predsjedništva kao ni hrvatski ne obraćaju se međutim Parlamentu Federacije BIH! Nego kome? Bošnjački član traži legitimitet svog naroda da obori odluku i obraća se, prema Ustavu BIH bošnjačkim poslanicima Doma naroda Federacije, a hrvatski logično hrvatskim poslanicima Doma Federacije.
Tako to kaže Ustav BIH!
Ako se obraćanje primjerice hrvatskog člana predsjedništva potvrdi u hrvatskom domu naroda FBIH osporena odluka drugog člana Predsjedništva ne stupa na snagu!
Zamislimo da je Komšić, želio osporiti odluku g. Radmanovića ili Bakira Izetbegovića kao tadašnjeg bošnjačkog člana Predsjedništva, kome bi se morao obratiti Komšić? Građanima Kalesije? Građanima Sarajeva i njihovim zastupnicima u Paralemntu FBIH? Ne. Komšić bi za isticanje veta, morao dobiti potporu hrvatskog naroda u FBIH. Inače odluku ne bi mogao osporiti. Ukoliko bi Hrvati u Domu naroda, odbili poduprijeti veto Željka Komšića, Komšićev veto bi pao. Dakle Ustav BIH kaže , da Predsjednički veto i poziv na nacionalni interes pojedinog člana Predsjedništva usko je i neodvojivo veznan, institucionalnom pupčanom vrpcom sa pojedinim konstitutivnim narodom, kojeg dotični Predsjednik predstavlja i iz reda kojeg je izabran.
Ako je član predsjedništva po Kojoviću tek pripadnik, kojeg bira bilo tko, zašto bi bilo kakvo djelovanje tog člana predsjedništva ovisilo o volji tek samo jednog naroda, u ovom slučaju hrvatskog a ne o volji svih građana FBIH?
Tužno je da ovaj članak Ustava BIH koji jasno dokazuje što je član Predsjedništva, kako on doista jest hrvatski, srpski i bošnjački član Predsjedništva, koji jasno dokazuje od kog pojedini član Predsjedništva crpi legitimitet i kome se obraća prilikom potvrde tog legitimiteta, do sada nisu primjetili ustavnopravni demagozi u BIH.
Nego eto jedan mali opskurni fašistički portal.
Poskok.info