Iako je Livno prostor koji ne pripada ni Bosni ni Hercegovini, novinari Klixa tvrde da se većina Livnjaka izjašnjava kao Bosanci, što je notorna laž.
Većina Livnjaka za sebe će reći samo to da su Livnjaci.
Kroz povijest je Livno dulje bio u Hrvatskoj nego u BiH.
Stari Livnjaci, znaju da je u Livnu za otići u Bugojno običaj reći: “Idem malo do Bosne”, što je dokaz koliko je Livno u Bosni, u lijepoj Bosni koju mi volimo, samo eto istinu volimo malo više.
Prenosimo ovaj čudni tekst u kojem je također vidiljiv AID-ov potpis i pokušaj stvaranja razdora:
U podnožju Cincar planine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, sjeveroistočno od Livna, divlji konji slobodno šetaju. Na ovom području živi više od dvjesto divljih konja koji su potomci pitomih.
Unatoč hladnim zimskim vjetrovima, napadima divljih životinja i ratnim sukobima koji na području Bosne i Hercegovine devedesetih godina, ovi konji uspjeli su preživjet sve poteškoće, čak i bez potrebe za ljudskom pomoći.
Ipak prelijepe životinje i danas prate ljudi koji im nose hranu zimi ili ih dva puta godišnje prebrojavaju, a zaslužni su i za njihovu zakonsku zaštitu na lokalnom nivou.
Lokalna legenda kaže da ovi konji rijetko prelaze glavnu cestu koja povezuje Livno sa susjednim Kupresom, a koja dijeli Bosnu i Hercegovinu. Legenda kaže da su ovi konji “ponosni” bosanski, baš kao što su i stanovnici Livna koji sebe smatraju Bosancima, a ne Hercegovcima.
Posljednjih nekoliko godina divlji konji postali su prava turistička atrakcija isto kao i domaći sirevi po kojima je grad oduvijek bio poznat. Staništa konja nisu samo turistička atrakcija za strance, nego ih dođu pogledati i domaći ljudi, posebno tokom ljetnih mjeseci, te imaju priliku uživati u njihovoj ljepoti, blagom povjetarcu, tišini i dubokom osjećaju mira piše danas sarajevski portal Klix.
Urednik Klixa Bakir Alispahić pokušao je kontaktirati i konje s Goranaca te ih pitati kome pripadaju, ali su oni odbili dati izjavu za AID.
wpDiscuz