Predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH) Semir Efendić nedavno je na sebi svojstven način komentirao najavljeno otvaranje mosta “Hercegovina” kod Počitelja. I dok su mnogi u ovom infrastrukturnom čudu vidjeli put ka napretku, Efendić je vidio nešto posve drugo – još jedan križ na brdovitom Balkanu.

„Fali još da postave neki veliki križ i osvijetle ga po noći,“ kazao je Efendić, aludirajući na sveprisutnu simboliku koja se, prema njegovom mišljenju, proteže iznad mostova, cesta, pa čak i autocesta u ovoj zemlji.

Naime, Efendić ne može prežaliti što ovaj monumentalni komad betona i željeza nije postavljen prema Neumu, jedinom bh. gradu na moru. Prema njegovim riječima, umjesto logičnog povezivanja Sarajeva s Jadranom, most “Hercegovina” vodi prema – Hrvatskoj. Naravno, ne bi to bilo to bez dodatnog začina – HDZ-ovske politike koja, tvrdi Efendić, vuče konce iza kulisa i određuje kuda će se asfaltirati milijuni.

“Kad su se ugledali prvi kilometri autoputa i počeli koristiti, krenulo se dalje, ali tada je HDZ, uz asistenciju poslušnog Sarajeva, preusmjerio sredstva prema Hercegovini. I to ne prema Sarajevu, nego prema Hrvatskoj,” objašnjava Efendić. Slično kao da gradite most za čamce u pustinji, samo da bi stekli političke bodove.

Efendić ne zaboravlja napomenuti kako je cijena ovog mosta, koji je prema njegovom mišljenju „upropaštenje krajolika Počitelja“, zapravo plaćena od strane građana Sarajevskog, Zeničkog i Tuzlanskog kantona – onih koji se mosta neće ni nagledati, jer u njihovim krajevima nema ni milimetra novog autoputa. „Autoput se ne gradi od Mostara prema Sarajevu, nego prema Hrvatskoj, i zato na otvaranje dolazi premijer Hrvatske,“ zaključuje on, poentirajući još jednom na apsurdima bh. političke stvarnosti.

Na kraju, za Efendića most “Hercegovina” nije samo simbol povezanosti, već i nešto mnogo dublje – još jedan monument na kojem bi, uz malo svjetlosti, mogao zablistati veliki križ, simbolički odjekujući u noći nad krajem kojeg je, barem prema njegovom viđenju, upropastio.

Dakle, sve što preostaje, prema Efendiću, je spektakl pod reflektorima – da svi znaju tko drži kormilo dok se vozimo u „novu“ budućnost.